Povlačenje iz politike hrvatskoga domoljuba, intelektualca, bivšega uznika i povratnika u Domovinu Zvonka Bušića, proizvod je dubokoga razočaranja. Javno se je oglasio o tome priopćenjem iz kojega proizlazi hrvatska moralna bol.

Razočaranje je to u postojeće političke strukture prožete crvenim nitima udbaške mreže, razočaranje u državne i javne strukture, koje blokiraju sve putove  medijskog prostora novim snagama, čime osujećuju njihovo prodiranje među građanstvo. One blokiraju nečasnim metodama čak i priljev privatnih  legitimnih materijalnih sredstava neovisnim udrugama i novim strankama.

>>Zvonko Bušić: Povlačim se čista srca, čistih ruku i uzdignuta čela

Zvonko Bušić se povlači, a nije riječ o njemu kao o osobi,  nego o fenomenu neslobode, jer se je jedna važna hrvatska neovisna osoba, čovjek koji je nositelj ideala hrvatskoga desnog centra, našao pred blokadom moćnika i u okruženju ubačenih spletkara staroga sustava. Dogodile su se slične situacije i drugima, pogotovo onima koji su bili ili jesu ozbiljni zagovornici hrvatskih nacionalnih interesa ili su  pobornici puke socijalne pravde. Sve to je simptom teške bolesti hrvatskoga političkog i pravnog sustava, koji očito nije zreo za ravnopravni ulazak u Europsku uniju, za ozbiljno sudjelovanje u političkome, gospodarskom, obrambenom i kulturnom životu euroatlantskih integracija. Gdje su u Hrvatskoj mehanizmi zaštite za još ne etablirane političke opcije, a upravo je njihovo osnovno pravo  da im se pruži zakonska zaštita djelovanja? Gdje je javna televizija, koja davi gledatelje s informativnim emisijama krcatima pohvalama, izjavama i grimasama dužnosnika dviju koalicija, dok je ostatak političkoga spektra, koji broji preko 50 posto neopredijeljenih, ignoriran.

U Španjolskoj, na primjer, postoji 3434 političkih stranaka, stotinjak ih je osnovano tijekom ove godine, a nitko se ne protivi njihovome postojanju ili njihovome radu. Republika Hrvatska u međunarodnim  integracijama, s ovakvim danas postojećim ograničenjima slobode, s ovom  raspodjelom bikefalnog centralizma i s danas postojećom vladajućom kamarilom -, bit će samo jedna marginalna pojava. Ne će u integracijama obraniti svoja prava, ni zaštiti svoje interese, ni  pridobiti nužno poštovanje, jer pripadnici tih kamarila brinu o hrvatskim interesima jednako kao i o pravima građana na informiranost i na zastupljenost.

Promijeniti taj mentalni sklop podvala, laži i nerada, naslijeđen od komunizma i jugoslavenstva, moguće je jedino zamjenom u Hrvatskome saboru i u Vladi svih okorjelih predstavnika tih starih vremena. A danas i po broju i po pozicijama, oni prevladavaju. Volodomir Viatrovič, ukrajinski ekspert za suvremene poslove komunista i sovjetofila, koji zdušno rade na ukidanju ukrajinske suverenosti, smatra da su njima najvažniji instrumenti napredovanja i rada kamuflaža, infiltracija u nacionalne ustanove i krugove, osobne ucjene te masovna dezinformacija. To jest, dezinformacija ili  ''intoksikacija'', kako kažu Francuzi. Ta intoksikacija hrvatskoga naroda provodi se kroz medije sklone HNS-u (Pusić-Čačić), SDP-u (Milanović i drugovi) te pseudo-HDZ-u (Kosor i njezin klan intimusa). Protiv stranaka i političkih inicijativa centra-desnoga centra, intoksikacija se vrši svakodnevno, i pretvorila se je u pravi psihološki rat. U taj rat dezinformacijama spadaju i napori kojima se  perfidno smještava Jadranku Kosor  na središte političkoga plana.

Dapače, njezini suradnici, agencije i dio novinara nastoji je gurnuti čak i u desni centar krivotvorenoga političkog spektra, predstavljajući je kao neku modernu Jeanne d'Arc hrvatskih nacionalnih interesa. Naravno, s time bi trebali postati nepotrebni hrvatskim biračima i Zvonko Bušić i svi oni koji rade za narod, kao što su to Akcija za bolju Hrvatsku generala Željka Sačića, pravaške struje, HRAST, pa HDSSB (Hrvatski demokratski sabor Slavonije i Baranje) progonjenoga i za malo u zatvoru ubijenog Branimira Glavaša, pa čak i Hrvatska seljačka stranka te Milan Bandić i Željko Kerum. Manevar je jasan uoči parlamentarnih izbora: na jednoj strani građane čeka  lažna uvijek nasmijana Jeanne d'Arc, na drugoj strani se nude istinski crvendaći raskukurikanog jugoslavenstva. Po tom predizbornom nacrtu, vi, Hrvati, nestanite s političke scene. Ali ipak, ipak, ne će biti tako!

Domagoj Ante Petrić / Hrvatski fokus