Iz medija sa sjedištem u Hrvatskoj, a osobito iz onih koji imaju svoje sjedište u Zagrebu, proizlazi da je Srbija najvažnija, najinteresantnija i najprivlačivja zemlja na svijetu. Obvezna za Hrvate, kao polazište i destinacija.Nama neophodno potrebna, prirasla srcu, nama prijateljska, pa makar iz njenih elita izbijalo svaki čas četništvo i mafijaštvo. Domovinski rat i naše žrtve, uopće nisu važne, važno je da ne povredimo osvajački duh naših istočnih susjeda. Da mu se poklonimo: njeni smo sluge.

Kakva Amerika, kakva Italija, kakva Njemačka gdje je 600.000 Hrvata zaradilo mirovine od kojih danas žive veoma pristojno, kakva Rusija, kakva Češka, kakva Slovenija, pa ona i njeni umjetnici i gospodarstvenici i ne postoje u hrvatskim medijima! Srbija je sveprisutna, daleko preko  svog gospodarskog, kulturološkog i znanstvenog potencijala.

Nema dvojbe da se radi o političkoj podređenosti vlasnika i urednika medija, i to ne samo o ovisnosti koja  proizlazi iz njihovih  obiteljskih i osobnih bilo poznatih bilo sakrivenih povijesti, nego i o novoj novćanoj ovisnosti. Naslovnice, članci i komentari održavaju srpstvo sveprisutno u društvu. Četnički pjevači, glasati protuhrvati u danima kad je beogradska agresija izgledala pobjedničkom, biznesmani koji su čak prošli kroz zatvore zbog zločina, oni su naši zabavljači i spasitelji u krizi!

Svrha i zadača: nametati i dalje u publici težnju prema Beogradu, Nišu, Požarevcu i Kragujevcu, glede obnove  jake zajednice, policijske, porezne, carinske, akademske, itd.. Pa makar ušli mi u EU a Beograd ne ušao. A naš ulazak u EU postaje sve dubijozniji, barem u idučih šest godina, s obzirom na EU krizu.

Posrbljivanje okoliša

''Srpski tajkuni spašavaju sezonu na otocima'', srpska porno starleta X zadivila Riječane kad  se je''sagnula  i pokazala crvene gačice'', ''narodnjaci i cajke, najtraženja muzika u Motovunu'',  ''srpski biznisman Milan Popović nježan suprug naše Severine'',''Prosinečki ne nailazi na diskriminaciju u Beogradu¨, ''Srpsko gospodarstvo preteklo Hrvatsku'',''Srbi donijeli 50 milijuna eura na Jadran'', ''Rade Seberđija – najbolji glumac u Hrvatskoj'', ''Crvena zvezda  bolja od hrvatskih nogometnih klubova'', ''Neda Ukraden ovog tjedna osvojila Zagreb'', ''Prosinečki pozdravio sa tri prsta – Boris Putin ulaže u Zvezdu''.

Pa da se prisjetimo još nekih priča: ''Riblja čorba raprodat će dva koncerta u Areni'', ''Danko Končar preko noči u Rusiji zaradio svojih prvih 16 milijuna...'', ''Zvijezda, Končar i Šečerana Županja, uz Srbiju, suvlasnici banke Tesla'', ''Končar će za nas i Beograd graditi brodove u Kini'', ''Osijek je nekulturno odbio Cecu'',''Mitrović prijeti Hrvatskoj'', ''58 posto Hrvata smatra da Mitrović ima pravo u sporu oko  jahte'', ''Ana Nikolić ipak odustala od Dubrovnika'', pa Pupovac u jutro,  pa Pupovac na večer, pa Pupovac na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, pa Pupovac svakako na televiziji, pa Pupovac s gđom Pusić, pa Pupovac uz gosp. Kajina, pa  u Tesla banci,  pa ''Pupovac ostaje uz Jadranku Kosor''.

Novine Jutanji list, iz kompjutora svoga najmoćnijega čovjeka čak su ustvrdile da u Hrvatskoj ne može postojati nikakva vlada ako u njoj ne sjede Srbi. Zatim nova serija naslova: ''Golišave zvijezde prve su shvatile da Hrvatska bez Srbije ne može u EU'', ''Da, treba nam srpski kapital'', ''Srbija za ulaganje bolja nego Hrvatska''. I tako u svim novinama i na svim televizijama.

Na isti način, iz medija nestaje izraz ''srpska ageresija''. Ona se je pretvorila, ako se slučajno o njoj govori, u puku ''agresiju'' ili u ''taj nesretni rat''. Komunistički režim  prije te srpske agresije bio je ''socijalizam'', a  komunističku  Jugoslaviju danas se spomnje pod nazivom ''ona država'' ili ''bivša država''. Da se ne bi reklo da je Jugoslavija bila nešto loše!

Blefiraj, blefiraj, stvaraj budale

Nasuprot tom blefiranju, iz srpskoga tiska saznajemo da je od sredine 2010. do srpnja 2011. životni standard u susjednoj zemlji pao za 60 posto. U izvješću institucije koja je došla do tih pokazatelja, a radi se o  Nacionalnoj organizaciji potrošača Srbije, stoji također da su cijene osnovnih namjernica porasle  za 44 posto u prosjeku, a prihodi se nisu povečali. Istovremeno prema jednoj  anketi Beogradskog sveučilišta, 63 posto studenata želi emigrirati iz Srbije nakon studija, a  Institut za sociološke transformacije, također iz Beograda, otkrio je da 57 posto ljudi između 18 i 35 godina, u Srbiji''je nesretno'', te bi od te sveukupne populacije 44 posto htjelo iseliti. Svakog dana bez posla ostaje 550 ljudi.

Prosperitet, sreča, zabave, opuštenost, budučnost u Srbiji ili sa Srbijom, ulaganja, procvijet umjetnosti, znanosti, poduzetništva, krasni međuljudski odnosi?

Realnost koju su same srpske ustanove registrirale, govori sve obrnuto. A gospodarske statistike ukazuju i na činjenicu da je glasoviti ''trend stranih investicija'' u stvari neka dobra statistička igra.Investicijske efekte teško bi bilo  ograničiti na jedan krug ljudi: istinita činjenica jest da Srbija ne privlači strani kapital, jer je još uvijek smatrana rizičnom zemljom.

Zašto i od kuda u Hrvatskoj ta propaganda u korist Srbije?

A pravosuđe?  Mediji u vezi sa organiziranim kriminalom?

Kaže jedan moj profesor, ''ne treba sve politizirati. Pare i žudnja za moći, to su glavni pokretači  kriminala, nasilja i falsifikata''.  Vjerujem mu, ali nigdje više divlje moći i para, doli u organiziranom kriminalu. Skraćeno, u mafijama, a one ipak imaju izravni utjecaj na politiku.

Ako srpski kriminalist Dušan Davidović smatra da je oko polovice srpske ekonomije u rukama mafije ili pod izravnom ingerencijom mafijaša, zašto ne posumnjati da je neumorna, organizirana i lažna  agitacija na hrvatskim televizijama i u tiskovina, barem neizravno usmjeravana po tim srpskimmafijama.

Sudstvo, bolje da o pravosuđu u Srbiji ne govorimo. A morat ćemo, kaže Stojan Dragić, istaknuti srpski pravnik, jer se mafija uplela i u pravosuđe.

Izvješćuju beogradske novine upravo ovoga tjedna   da ''Europom i širom svijeta hara 4000 okorjelih kriminalaca sa srpskim pasošom''. Kaže da je bečki zatvor ''pun srpskih kriminalaca'', te da ''kriminalci iz Srbije polako ali sigurno preuzimaju primat u američkom podzemlju''. U EU su bila uhićena u četiri mjeseca  32 srpska državljana, koji su izvršili 18 ubojstava i pokušaja ubojstva.

U Australiji u zatvorima  nalazi se 1450 Srba, a preko 300 u SAD-u.Policijski inspektor Saviano izjavio je da  je samo 2010. godine srpska automafija ukrala u Italiji 1200 autobusa. Narkotici, otmica ljudi i ubojstva, krivotvorenje isprava i novca, ništa ne izostaje na popisu zlodjela. Mnogi kriminalci  bivši su pripadnici JNA i pravojnih postrojbi...ali ima među njima  i veoma nadarenog pomlatka.

Međutim, nije to sva mafija. Kako kaže srpski kriminalist Dobrivoje Radovanović, o finacijskoj mafiji se gotovo i ne govori u Srbiji a ona je najopasnija, povezana je i sa strankama, i s medijima i s elitom u zemlji i izvan nje. Narko-karteli su visoko rangirani u društvu, a ''korupcija se vrišteći pokazuje u privatizaciji i u sklapanju mutnih poslova sa stranim kompanijama''. Pa baš da se pitamo, kako su se stvorile neke medijske tvrđave u Hrvatskoj, a one sada grade ovu današnju nakaradnu srbofiliju...

Silvija Ljubek

Vezani članci:

• HRVATSKA BEZ GLASA: Tko su pravi vlasnici medija u Hrvatskoj?