Arhiva članaka HRsvijet.net
Ivica Tijardović: Neprofesionalnost i nedemokratičnost HTV-a
Zbog gledanosti svakoj je televizijskoj postaji u interesu profesionalizam (tehničke i ljudske razine) i demokratičnost (iznošenje istina i pružanje prilike čuti i vidjeti obije strane medalje). Bar bi to tako trebalo biti. Uz brojnost TV kanala koji nam danas stoje na raspolaganju preko kabelske ili satelitske televizije svaki TV gledatelj može pronaći nešto interesantno za sebe u svako doba dana i noći, i to je velika prednost demokracije u odnosu na totalitarni režim u kojem smo nekad živjeli.

Televizija je apsolutno danas najuvjerljiviji i najutjecajniji medij. No tko kontrolira televiziju može utjecati i na mišljenje TV gledatelja. U tome ne vidim ništa loše ukoliko se iza toga ne krije neka podlost koja ima za cilj diskreditirati nekog ili nešto, tj. postizanje nemoralnih u odnosu na moralne ciljeve. Pa čak da i postoji tako neprofesionalna i neobjektivna televizija (TV kanal) uvijek postoji mogućnost promijene kanala na daljinskom upravljaču i onda 'TV laži' može gledati tko želi.
Nije mi cilj kritizirati TV kuće, tj. TV kanale, jer na televiziji gledam ono što smatram interesantnim i objektivnim. No ako za gledanje televizije moram plaćati TV pristojbu onda imam potpuno pravo iznijeti svoje mišljene o neslaganju s trenutnom uređivačkom politikom HTV-a, koju doživljavam neprofesionalnom i nedemokratičnom. S tim se mojim doživljajem mnogi slažu.
Ako na primjer Slobodna Dalmacija ili Jutarnji list imaju komentatore koji su plaćeni za ono što pišu tada svi oni koji se ne slažu s uređivačkom politikom spomenutih dnevnika mogu čitati neki drugi dnevnik ili jednostavno informirati se preko interneta. No kad je u pitanju HTV onda smatram neprimjernim i neprofesionalnim da bilo koji voditelj TV dnevnika išta komentira, jer mi ih plaćamo za čuti informacije, a ne za njihove komentare. Prema tome, u TV dnevniku se moraju čuti informacije, a komentari su dobrodošli od pozvanih osoba. Svakako treba izbjegavati komentare, o na primjer demokraciji, onih kojima je do 1990. totalitarni režim bio idol. Šteta je što su razgovori s gostima (Talk Show) daleko interesantniji na manjim TV postajama nego na HTV-u.
U zadnje četiri godine sam napisao o brodogradnji više tekstova od ostalih kolega koji također razumiju probleme brodogradnje, no na HTV-u sam dobio svega jednom i to samo nekoliko minuta reći o industrijskoj grani pred smaknućem koja može hraniti stotine tisuća stanovnika Hrvatske. Za razliku od nas upućenih, mnogi neupućeni u probleme brodogradnje su godinama imali pozornost HTV-a. Slikovito rečeno ta neprofesionalnost HTV-a stajat će svakog umirovljenika sto kuna, jer bi umirovljenicima barem za toliko danas bila veća mirovina da su se donosile ispravne odluke u brodogradnji. Naime, upućeni u probleme brodogradnje, pogotovo oni s međunarodnom reputacijom, trebali su imati više medijske pozornosti kako bi utjecali na političare koji su najveći krivci za stanje hrvatske brodogradnje. A danas je situacija takva da na temu brodogradnje nemam više ništa za reći.
Ako se potpisujem s punim imenom i prezimenom te titulom kako ne bi došlo do zabune tko je poslao komentar na web stranicu HTV-a zašto mi se komentari (riječ je o kraćim komentarima) ne objavljuju ili se pak cenzurirano objavljuju? To smatram nedemokratičnošću. Nemam ništa protiv toga ako se ne objavljuju komentari zbog bilo kojeg razloga onih koji se potpisuju s nadimkom, no kraće komentare onih koji se potpisuju s punim imenom i prezimenom te titulom ili mjestom boravka treba objavljivati, pogotovo ako plaćaju TV pristojbu.
Glavni razlog zašto sam se odlučio na pisanje ovog teksta je stanje u Vukovaru za koje nismo znali kakvo je sve dok nismo počeli gledati manje TV postaje. Od HTV-a se očekuje da izvještava objektivno i profesionalno o stanju u Vukovaru i okolnim selima. Prema tome, postavio bih nekoliko pitanja. No prije toga moram spomenuti nezaboravnu činjenicu da su se na HTV-u hrvatski branitelji i Domovinski rat demonizirali od sredine devedesetih do nedavno, a od nedavno se to nastavilo s objavom Registra branitelja.
Je li moguće da Hrvati u neka sela Vukovarsko-srijemske županije mogu ući samo u pratnji policije? Je li moguće da hrvatske policijske uniforme nose oni koji su ubijali Hrvate? Je li moguće da Vukovarom i okolicom šeću oni koji su silovali, a žrtve ih nemoćno gledaju? Tko obnavlja Vukovar? Postoji li jednakost pri zapošljavanju? Zašto se ne objavi popis stanovnika Vukovara po uzoru na Popis branitelja kako bi se saznalo tko je pravi a tko lažni stanovnik Vukovara i riješio problem o upitnom postotku? Premda postoje još mnoga pitanja koja traže odgovor, od medija (prije svega HTV-a) se očekuje da informiraju javnost (i političare) kakvo je stanje u Vukovaru i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Bez istine, i to one prave i jedine, suživota na tim prostorima neće biti, a to nije dobro za nikoga tko tu živi.
I na slučaju Vukovara može se vidjeti sva bijeda političke elite pred sumrakom.
Dr.sc. Ivica Tijardović