Novi zakon o poljoprivrednom zemljištu, pompozno predstavljen u Saboru od strane ministra Jakovine, nastavit će uvriježenu praksu pogodovanja krupnom kapitalu u Hrvatskoj. Biti će to još jedan u nizu zakona od kojeg će oni koji imaju imati još i više, a oni koji nemaju neće dobiti priliku imati. Pretvaramo li se kao zemlja u raj za krupni kapital, neku vrstu latinoameričkih zemlja iz 19. stoljeća, gdje je zakon propisivao bogataš zemljoposjednik, a ostatak naroda služio kao izvor jeftine radne snage?

Prije nekog vremena ministar Vrdoljak kroz suze je zahvaljivao udruzi poslodavaca što nam svima osiguravaju plaće. Kao da je to dobra volja poslodavaca, kao da iza svake te plaće, minimalne, ne stoje sati mukotrpnog rada, suza i znoja. Možemo uvažiti činjenicu kako je krupni kapital doveo na vlast vladu u kojoj je ministar Vrdoljak član te kako osjeća obvezu zahvaliti se sponzorima, ali ipak izabran je glasovima naroda, a ne članova HUP-a. Prema nastupima vladinih dužnosnika stječe se dojam kako aktualna vlada ima mandat zadovoljiti potrebe krupnog kapitala, a ako se usput donese i neki zakon u korist gladnog naroda dobro je zadovoljiti formu. Međutim, koga i što zastupaju aktualni ministri? Osnovni zakoni krupnog kapitala u Hrvatskoj su smanjenje cijene rada, smanjenje državnog aparata, smanjenje izdataka za socijalu, zdravstvo, mirovine, obrazovanje i subvencije malim poljoprivrednicima. Na drugoj strani traži se porezno rasterećenje poslodavaca, povoljniji zajmovi kod HBOR-a, veće subvencije države i fleksibilnije tržište rada. Jednostavnom računicom iscrpiti iz jednog sektora kako bi se osigurao neograničeni rast i veći profit drugog sektora. Danas su na čelu ovih i sličnih inicijativa ljudi poput Ivice Mudrinića, člana predsjednikova Savjeta za gospodarstvo. Radi se o poslodavcima koji svojim radom nikada nisu stvorili niti jednu kunu početnog kapitala već su koristeći politiku dospjeli u poziciju diktirati tržišne uvjete i radne odnose. Takozvani lešinari menadžeri, među koje spada i Mudrinić, iskoristili su politička previranja i izručili velike državne tvrtke, poput HT-a, stranom kapitalu. Za nagradu dobili su enormne plaće te su postavljeni za predstavnike stranog kapitala u hrvatskim podružnicama. Sa tih pozicija, menadžera lešinara, diktira se politika radnog zakonodavstva aktualnoj vladi i ministrima. Diktiraju se novi zakoni o poljoprivrednom zemljištu, mirovinskom i zdravstvenom sustavu te liberalizacija tržišta rada.

Opravdanje za sve postupke, nasilje prema radničkim pravima, potplaćivanje, izrabljivanje i ugnjetavanje je aktualna gospodarska kriza. Kriza je i alibi vlade za sve zakone donesene u korist poslodavaca, a na štetu radnika.

Poslodavci, kao kreatori i motori gospodarstva, trebaju imati svu pažnju i punu potporu političkih struktura, ali gdje je granica koja se ne smije prijeći između brige za profit kapitala i minimalnih prava radnika te zaštite nacionalnih interesa?

Hrvatska i bez novih zakona ima jedno od najliberalnijih tržišta rada u Europi. Unatoč tome kapital se do sada nije usredotočio na pokretanje novih industrija i investicija. Dosadašnja poslovna praksa kapitala u Hrvatskoj usredotočila se na grabež nad visokoprofitabilnim državnim tvrtkama kao što su HT, INA, PLIVA, hotelska poduzeća, banke i osiguravajuće tvrtke. Pored grabeži nad tvrtkama koje donose brzu zaradu najveći razvoj imala je trgovina. Pa gdje su do sada bili investitori, zašto nisu ulagali u nove proizvodne kapacitete?

Navodna prepreka silnom investicijskom potencijalu Mudrinića i društva je rigidno hrvatsko zakonodavstvo. Slijedom toga donosi se novi zakon koji će olakšati prodaju šuma, voda i zraka. Kao što ljudi moraju jesti i ići u trgovinu te tako stvarati brzi profit poslodavcima tako moraju piti vodu i plaćati istu, naravno, po cijeni koju će odrediti poslodavci. Unatoč silnom vodnom bogatstvu uskoro bi se mogli naći u situaciji u kojoj je danas Indija, gdje cijena litre vode nedostižna većini stanovništva.

Nažalost, postali smo žrtve lešinarskog menadžmenta koji posjeduje vlade, institucije i medije. Postali smo žrtva pogrešnog shvaćanja pojma kapitala. Postali smo kolonija za brzu zaradu i izvlačenje kapitala. Najžalosnije je što vlada sve postupke pravda brigom za razvoj. Čiji je razvoj u pitanju, gladnog naroda ili nezasitnih poslodavaca? Hrvatski narod mora biti svjestan kako institucije koje ga nominalno predstavljaju imaju samo formalni okvir predstavnika naroda, a ustvari su na njihovom čelu odabrani predstavnici krupnog kapitala i njihovih partikularnih interesa.

Željko Primorac