Komunizam, kao režim sa svim svojim nakardanostima i izopačenjima, osuđen je kao takav u cijelom slobodnom svijetu. Njegova nakaznost, brutalnost, svirepost u obračunima sa neistomišljenicima bila je jednaka ako ne i gora nego nacistička.  Jedino što su za razliku od nacista bili puno demokratičniji, ubijali su i zatvarali sve ljude jednako bez obzira na rasu, spol i vjeroispovjest. Jedina razlika koju su pravili među ljudima je ona ideološka. Ili češ misliti kao ja ili nećeš postojati.

Taj nakazni i neljudski režim imao je i svoje glasnogovornike i promicatelje vrijednosti, vrijednosti koje sam gore pomenuo. Njihova zadača je bila da u medijima slikom i rjećju promiču komunistički režim i njegovu ljepotu, kao jedino rješenje sretnoga života. Narod ništa nije smio pitati, narod nije smio sumnjati u veličinu i poštenje velikh vođa (ispravite me ako se ne varam i Hitlera su zvali vođom), a ako bi se usudio brzo su ga usutkali. Veliki vođe su trebali zamjeniti religiozna božanstva. Ljudi su se trebali zaklinjati njima i hodočastiti mjesta njihovog rođenja i smrti.

Kako od ubijica i zločinaca stvoriti mitove i komunistička Božanstva koja smo trebali obožavati. Vrlo jednostavno upornim ponavljanjem laži i terorom. Metode su identične nacističkim, nikakve razlike nema. Medijska blokada, cenzure, zabrane čitanja nepoželjnih knjiga, spaljivanja knjiga i uništavanje svega što nije prikladno prema mišljenju komunističkih ideologa. Gdje je razlika u odnosu na nacistički režim. Nema je.

U svrhu promicanja takvih vrijednosti odgajane su na hrvatskim fakultetima generacije novinara, provjernih i odanih vrijednostima totalitarizma, sa zadaćom njegovog promoviranja i sramoćenja protivnika  služeći se lažima, prevarama, podmetanjima, širenjem glasina.

Naravno kada laž upakirate u omot na kojem pise recimo dekan fakulteta ili sociolog ili diplomirani novinar onda se to čini puno vjerodostojnije i ima određenu stručnu težinu i to su znali i nacisti i komunisti. I jedni i drugi su pricali ljudima o snazi nacizma i snazi komunizma i ljepoti življenja u takvom društvu i jedni i drugi su htjeli stvoriti na zemlji, jedni komunistički a drugi nacistički Reich.

A onda se urušio  i jedan i drugi neljudski svijet i otkrio stravične isitine o razmjeri zločina i nacističkih i komunističkih. O patnjama i ubojstvima milijuna nevinih ljudi koji su ubijani iz ideoloških, rasnih ili nekih drugih razloga.

Ako me pitate što se desilo sa nacističkim novinarima koji su radili za Ministarstvo narodnog obavještavanja i propagande koje je utemeljio Dr Joseph Goebbels, reći ču vam iskreno da neznam. Ne znam da li su u demokratskoj Njemačkoj nastavili raditi u njemačkim dnevnim tiskovinama ili na televiziji.

Ono što znam, to je da su komunistički novinari koji su veličali jedan isti takav režim po karakteru ali drugačijeg imena, u Hrvatskoj nastavili raditi šireći svoje mračnjačke ideološke odrednice, odreda usmjerene protiv čovjeka, slobode, ljudskih prava, protiv građana R. Hrvatske.

Svi se odreda u  Hrvatskoj, javno, trebamo zapitati, Kako je moguće da promicatelji jedne mračne i zločinačke ideologije nastave raditi, u medijima, u slobodnoj Hrvatskoj, kao da se ništa nije dogodilo.

Ja nemogu zamisliti situaciju da u SR Njemačkoj danas na TV ili novinama rade i pišu ljudi koji relativiziraju nacističke zločine i Hitlera pokušavaju prikazati kao pozitivnu osobu koji je za Njemačku i njemački narod puno dobra napravio. I k tome još da su to ljudi koje su školovali i obučavali nacistički ideolozi.

Eto to je ta Hrvatska anomalija, jedno nenormalno i neprirodno stanje društva u kojem se nalazimo, stanje koje nam je nametnuto i koje teško i bolno pritišće gradjane naše zemlje stvarajući osječaj beznađa i uništavajući svaka pozitivna nastojanja mlade hrvatske države i njenih građana. Na koncu to i jeste njihov cilj i još uvijek rade na tome i radit će dok im mi ne kažemo: E sada je dosta!

Tomislav Balić