Posmrtni ostaci hrvatskog pjesnika Nikole Martića pokopani su danas u njegovim rodnim Višićima kod Čapljine.

Rođen u Višićima 5. kolovoza 1938. U rodnom mjestu pohađao i završio osnovnu školu, a gimnaziju u Čapljini. Nakon Čapljine školovanje nastavlja u Grafičkoj školi u Sarajevu, gdje 1959. završava na Odjelu litografije.

Godine 1962. upisuje se na sarajevski Filozofski fakultet, u svojstvu izvanrednog studenta, međutim, uskoro zanemaruje studij, nastavljajući vlastitim tragalačkim pjesničkim putom. A tim pjesničkim putom kročio je već pedesetih godina, konkretnije 1955. objavivši u mostarskoj „Mladoj Hercegovini“ svoju prvu pjesmu.

Živio je i radio u Sarajevu, ali, što iz obiteljskih razloga, što iz vlastite potrebe, sa stalnom težnjom k jugu i 'vratima mora', seli u Dubrovnik. Iz Dubrovnika prelazi u Split, gdje ostaje sve do svoje smrti 29. siječnja 2013.

Objavljene su mu zbirke: Vrtovi zemlje humske (pjesme), Sarajevo, 1964., Znamen (poema), Sarajevo, 1968., Bogumilska bajka (pjesme), Sarajevo, 1971., Sedmo godišnje doba (pjesme), Svjetlost, Sarajevo, 1972., Svanuće davnine (pjesme), Svjetlost, Sarajevo, 1975., Poezija (izabrane pjesme), Sarajevo, 1980., Duša i tijelo (pjesme za djecu), Sarajevo, 1982., Gdje su meni krila (pjesme), Sarajevo, 1983., Poezija (izabrane pjesme), Sarajevo, 1985., Stablo nasrijed svijeta (pjesme), Split, 1986. i Košulja od lišća (pjesme), MH Zagreb – MH Mostar, Zagreb-Mostar, 2000.

M.B.