Za slovenske socijaldemokrate 2008. bila je početak novog doba. Pobjeda Boruta Pahora na parlamentarnim izborima bio je samo nastavak politike „crvene Slovenije“ koju je svojim izborom za predsjednika Republike Slovenije nešto ranije trasirao Danilo Türk.

Bila je to godina u kojoj je ljevica u Sloveniji osvojila apsolutnu vlast na državnoj razini. Činilo se kako ništa ne može pokvariti idilu političkog jednoumlja, ali onda je stigla gospodarska kriza. Slovenija se našla u nezavidnom položaju. Stopa nezaposlenosti rapidno se povećavala, vanjski dug prijetio krahom financija pa se čak zazivao MMF i europski stabilizacijski fond u pomoć. Vođa oporbe Janez Janša i njegova Slovenska demokratska stranka nalazili su se usred nekoliko korupcijskih skandala, a najveći je svakako bio onaj sa navodnim primanjem mita od finske Patrije prilikom kupovine oklopnih vozila za slovensku vojsku. Unatoč tome što je desnica bila opterećena korupcijskim aferama, popularnost socijaldemokratske vlade i predsjednika topila se kao snijeg na suncu.

Kulminacija nezadovoljstva Slovenaca socijaldemokratskom vladom dogodila se na proteklim parlamentarnim izborima. Pahorovi socijaldemokrati pali su na samo deset zastupnika, a neuništivi Janša i njegov SDS političkim su kombinacijama, unatoč činjenici što nisu bili izborni pobjednici (izborni pobjednik bio je gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković), dospjeli na čelo vlade. Drugi čin tragedije slovenskih socijaldemokrata odigrao se na proteklim predsjedničkim izborima na kojima su koplja ukrstili Borut Pahor i Danilo Türk. Nekadašnji saveznici, ideološki blizanci, postali su ljuti rivali. I u ovom slučaju ključnu ulogu odigrao je upravo Janez Janša, podržavši u drugom krugu izbor Boruta Pahora. Bio je to posljednji čin jedne politike koja je 2008. ostavljala dojam kao da joj nema kraja, kao da će vladati Slovenijom do konca svijeta.

Ono što je za slovenske socijaldemokrate bila 2008., za SDP u Hrvatskoj bio je konac 2011. Krajem 2011. u Hrvatskoj se dogodilo ono što je Ivo Josipović najavio iz Rijeke u predsjedničkoj kampanji 2009.-Hrvatska se zacrvenjela. Kao što je Türk u Sloveniji trasirao dolazak na vlast Pahora i njegovih socijaldemokrata tako je i Josipović odigrao veliku ulogu u dolasku Milanovića i njegova SDP-a u Banske dvore. Prisjetimo se samo izjava o izvanrednom stanju u zemlji za vrijeme facebook prosvjeda koje je Josipović davao. Danas, kada na ulice izlaze učitelji, poljoprivrednici, policija i radnici iz propalih tvrtki, Josipović poziva na zajedništvo kako bi se prebrodila kriza. Kojeg li licemjera od predsjednika!

Nakon osvajanja apsolutne vlasti u Hrvatskoj SDP u 2012. ulazi suvereno. Dijeli se ratni plijen u vidu ministarstava, nadzornih odbora, veleposlaničkih mjesta i direktorskih mjesta u javnim poduzećima. Za oporbu nitko ne brine, ona je kao i Janšin SDS na koljenima usred brojnih korupcijskih skandala. HDZ je u fazi smjene vodstva, bivšem predsjedniku se sudi u nekoliko korupcijskih procesa, čini se kako prevlast SDP ništa ne može ugroziti.

Međutim, kao što je to bio slučaj i u Sloveniji, državu trese neviđena gospodarska kriza. Iz dana u dan na zavode pristižu nove legije nezaposlenih, pada BDP, pada industrijska proizvodnja, inflacija divlja, rastu porezi, cijene energenata i prehrambenih artikala. U samo godinu dana SDP i njegovi koalicijski partneri pročitani su kod građana. Na kritike promašene politike više ne odgovaraju podsmjehom već divljačkim napadima na oporbu, Crkvu, sindikate i sve one koji ne dijele njihov svjetonazor. U kakvoj-takvoj političkoj utrci održavaju ih tek teške manipulacije agencija za istraživanje javnog mnijenja. Jedino što je u ovoj krizi raslo, prema agencijama za istraživanje rejtinga političkih stranaka i političara, bila je popularnost SDP-a i predsjednika Josipovića.

Hrvatska je tako postala jedna od rijetkih država na svijetu u kojoj predsjednik ima podršku od preko 80 posto građana, rame uz rame sa Kazahstanom i Uzbekistanom. Jedini problem za SDP i njegovo vodstvo skori su lokalni izbori. Unatoč svim naručenim anketama i manipulacijama građani su iz dana u dan sve siromašniji, gladniji i ogorčeniji. Nema sumnje kako će se lokalni izbori biti jasan indikator nezadovoljstva. U vrijeme lokalnih izbora biti će tek godina i šest mjeseci od dolaska SDP-ove koalicije na vlast. Do kraja mandata, ukoliko prežive, još stignu postići rezultat Pahorovih socijaldemokrata i gotovo potpuno nestati sa političke scene. Svjestan je toga i predsjednik Josipović koji sve češće pušta medijske balone o ne stranačkoj kandidaturi na narednim predsjedničkim izborima. Josipović ističe kako bi na izbore rado izašao kao kandidat šire koalicije. Ta famozna „šira koalicija“ valjda bi trebao biti famozni „Forum“ Nikice Gabrića koji je, navodno, i osnovan sa tim ciljem.

Nezahvalno je uspoređivati dva politička slučaja i procesa, ali nema sumnje kako će debakl SDP-a na lokalnim izborima probuditi nesagledive procese u ovoj stranci. Ukoliko SDP doživi debakl na lokalnim izborima, gotovo je sigurno kako Josipović neće ići u utrku za predsjednika sa imidžom gubitničke stranke. Onda je sve otvoreno pa čak i to da se Josipović i Milanović nađu u utrci za predsjednika na suprotstavljenim stranama kao Pahor i Türk. Iako ova mogućnost iz sadašnje pozicije djeluje smiješno, ne treba zaboraviti kako između Josipovića i Milanovića odavno ne cvjetaju ruže. Vidjelo se to na brojnim primjerima od sukoba sa Pupovcom do posljednjeg slučaja donošenja novog zakona o obrani i smanjivanju predsjedničkih ovlast u vojsci. Zajedno ih drži tek goli interes koji spriječava početak bitke za predvodničko mjesto na ljevici.

Lokalni izbori, često etiketirani kao nevažni, otvorit će tako, zavisno od ishoda, brojna pitanja o predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Hoće li svibanj donijeti početak kraja SDP-ove prevlasti u Hrvatskoj?

ŽELJKO PRIMORAC