Hrvatski katolički puk u Bosni i Hercegovini je i protekli Božić dočekao s osjećajem poniženja, a u novu 2013. godinu ušao je stidljivo očekujući i moleći da će ovoj zajednici i svima u ovoj zemlji biti bolje.

Svjetska politika vjerojatno ne računa s Hrvatima u BiH, a naš narod bez svoje vlastite vlasti, barem kao što imaju druga dva naroda, osuđen je biti manjina, tj. gotovo pa ništa. Takav narod može biti samo odseljenik, nomad.

Odatle i duhovna klima neke bezvoljnosti koja graniči s beznađem. Neprijatlji jaki, a prijatelja malo. Poručimo svima: „kosti nam nisu usahle i nada nam nije izgubljena. Bog može obradovati kosti satrvene i vratiti nadu izgubljenu!“

Hrvatski narod u BiH željan je trajnog mira i raspoložen je na recipročno praštanje sa svima, ali ne na robovanje nikomu.

Niti će se Hrvat pomiriti s time da mu se grijeh na svjetskoj razini medijski i sudski udeseterostručuje, a grijesi i zločini drugih deseterostruko umanjuju.

Istina rađa pravdu, pravda donosi mir, a iz pravog mira nastaje opće izmirenje.

Hrvatski narod u BiH ne želi biti ni u čijim, ni domaćim ni u međunarodnim lancima, nego narod na svojoj zemlji, svoj na svome, s ljudskim dostojanstvom, samopoštovanjem i poštovanjem drugih.

Ima li nade za optimizam? Naravno da ima!

U ovoj Godini vjere obnovimo vjeru, sa hrabrošću vjere suočimo se sa svim izazovima života, moramo biti uporniji i složniji nositi se sa svim silnim izazovima. Manje kukanja a više sloge i nastojanja.

Donosimo pravedne i poštene odluke, jer će strukture grijeha pobijediti ako se osilimo i ako ne budemo poštovali svakoga čovjeka i svaki drugi narod s kojim treba živjeti i surađivati.

Spriječit ćemo to ako budemo promovirali razum i svijest, a ne zborište ljudskih strasti u kojima prevladava privatno nad javnim, pojedinačno nad općim, stranačko nad nacionalnim.

Ne bježimo od križa i kada nam je najteže neka nam ne manjka pouzdanje u Boga, ne dopustimo da se mrak uvuče u naša srca nego svjedočimo nadu utemeljenu na Krista.

Mišo Relota