Kad tjelesna glad zavlada onda čovjek poseže za svim, pogotovo kad ga stisne neimaština koju je uzrokovala aktualna politička garnitura. Ne može se reći da su u njoj svi častohlepljivi i gramzljivi, premda ima pojedinaca poput ministra poljoprivrede i još pokojeg, nego nema znanja, a premalo je i volje da se sve dovede u red, u funkciju. Zašto je, na primjer u najosjetljivijem ministarstvu, onom poljoprivrede, najnesposobniji ministar? Uza nj se vežu afere, daje nesuvisle izjave, unazadio je poljoprivredu, ne govori istinu…

Isto tako, drugi je, a možda bi mogao biti i prvi ministar prosvjete – ništa nije napravio, izuzev svađe i dokidanja onoga što je hrvatsko. Ne uvažava većinu hrvatskih građana, dokinuo Vijeće na normu hrvatskog jezika, zapravo je konfliktna osoba. Premda nije lijepo proučavati genezu nečijeg stabla, ali tu bi svakako stručnjaci imali što raditi… Očito je zalutao, a znanost i on su dva različita pojma…

Perfidan, ali nesposoban je i ministar gospodarstva, jer nastavlja svoj rad na temeljima prethodnika, bez dijaloga zapilio u RIZ, rušenje kuća… Braniteljski ministar boluje od PTSP-ija i teško ga je onda analizirati, ali ga je za razumjeti. Samo je teško razumjeti njegove poteze – jer ako netko može se izliječiti od PTSP-ija, zašto netko ne može od toga oboljeti nakon 17 godina poslije rata? Objavom cirkusantskog Registra branitelja koji ionako postoji u svim fondovima i bankama samo je potvrdio svoju dijagnozu.

Zdravstveni ministar nabavio je novinare, jer je svjestan da njih neće njihove kolege odbijati u njegovoj promociji u medijima, pa tako umjesto da promovira zdravlje, promoviraju ga novinari i doveli su ga kao čarobnjaka do kandidata za gradonačelnika. Rezultata iza njega nema. Vrti se u krug, slaže kadrovsku križaljku, smjenjuje i postavlja ravnatelje, a pacijentima je sve gore i gore…. Ovršiteljska služba mu je uz šminkersku najbliža.

Ministar policije vratio je svoj specijalni tim i time je sve rekao o sebi, posebno s kadrovskim potezima. O tom timu je puno rečeno, pogotovo u vrijeme progona branitelja. Po njegovu teško je biti policajac koji nije tu školu završio u malo većoj državi, jer ratni policajci nisu profesionalci nego domoljubi.

Turizam se Hrvatskoj događa pa tu i nije potreban ministar! Nema potrebe trošiti na toliki aparat, a ništa hrvatsko nije uspio plasirati izuzev zraka i mora.

Ministrica vanjskih poslova čeka svoj odlazak u više službe, tamo gdje je bolja plaća. Za nju se Hrvatska dogodila. Ministar financija čeka direktive, dok mu mali poslušnik iz Gacka računa, zbraja, oduzima…

Domoljubni ministar pravosuđa pokazao je da nema igre s Hrvatskom! Ne želi ni čuti za zakone JNA! Sličan je i ministar obrane… Tu je još i nekulturna kultura i druga ministarstva koja grčevito brane svoje pozicije… pogotovo utilitarističkim medijskim načinom i

Aleksandar Stošić