Ne tako davne 1999. godine Saveznici su, dakle pravi i jedini antifašisti, bili prisiljeni bombardirati Miloševićevu Srbiju, odnosno srbijanski teritorij. Jednostavno drugačije nije išlo; za uljuđeni svijet postalo je neizdrživo i ponižavajuće gledati srbijanske zločine i slušati njihove laži.

I nakon te lekcije poniženja i činjenice da je Srbija jedina država u Europi koju su nakon završetka II. svjetskog rata bombardirali Saveznici, baš se ništa u Srbiji i među Srbijancima nije promijenilo: „samo laž Srbijanca spašava“ je ostao jedini kredo, praksa i stvarno stanje stvari u Srbiji.

Srbija bi u Europsku Uniju samo da bi se vratila na crtu svojih snova Virovitica-Karlovac-Karlobag i u svoje kandže ponovno zgrabila Hrvatsku, svoj ratni plijen iz 1. i 2. Svjetskog rata, samo ne zna kako bi izigrala Brisel i nekako preskočila ulazak u NATO savez. Jer nema članstva u EU bez članstva u NATO-u. Srbijancima je srce oduvijek uz Ruse, to je pokazalo i prošlomjesečno ispitivanje javnog mnijenja u Srbiji ali i najave srbijansko-ruske vojne vježbe "Slavensko bratstvo", koju bi krajem rujna i polovicom listopada Srbija i Rusija trebale održati 30 kilometara od hrvatske granice, na vojnom vježbalištu Nikinci u Vojvodini.

No do sada, Srbijanci uspijevaju obmanuti birokratski Bruxelles, ali to ne ide tako s Amerikancima. Oni su jednom, 1999. godine bombardirali Srbiju i znaju kako se to radi. Prije nego su to učinili, Richard Holbroock, poseban izaslanik američkog predsjednika, desetak je puta satima razgovarao sa Slobodanom Miloševićem i svaki put bi s tih razgovora vraćao prevaren i opterećen s novim pregrštom laži. Sve dok jednom Richard Holbroock nije svom Predsjedniku rekao: ja više ne idem i dosta mi je srbijanskih laži! I nije otišao, ali su američki zrakoplovi poletjeli. Ostalo je povijest.

Potpresjednik SAD, Joe Biden, stiže danas u nimalo prijateljski posjet Srbiji. Razlog je planirana zajednička vojna vježba polovicom listopada u neposrednoj blizini hrvatsko-srbijanske (dakle NATO-ve) državne granice (Nikinci u AP Vojvodini) Srbijanaca i ruskih oružanih snaga pod nazivom „Slavensko bratstvo“. Prigodom posjeta Beogradu Joe Biden će odvojeno i u četiri oka razgovarati s novim/starim srbijanskim premijerom Aleksandrom Vučićem i Tomislavom Nikolićem, predsjednikom Srbije. Službena tema je svakako međusobno priznanje Srbije i Kosova, ali prava svrha dolaska i njena poruka je ipak nešto drugo: upravo zveckanje ruskog oružja na granici s NATO-m, tj. hrvatsko-srbijanskoj državnoj granici.

Kad su Saveznici posljednji put bombardirali Srbiju, a bilo je to 1999. godine, ruska reakcija je bila oštra diplomatska nota i pomoć od tri operna pjevača koja su svojim snažnim pjevanjem uznemiravali savezničke zrakoplovce u bombardiranju Srbije. I to je bilo sve od Rusa, tišina i mir. Srbija se uporno ponaša kao ruski pajac a Rusija nije nikad ozbiljno računala sa izoliranom Srbijom. Ništa zanimljivog nema u Srbiji za Ruse - Hrvatska, Slovenija ili Crna Gora su neki, sasvim drugi, par rukava.

Nakon razgovora u Beogradu, Joe Beiden nastavlja posjet Republici Kosovu i tema je sprovođenje sporazuma o međusobnom priznanju Srbije i Kosova.

Uspoređujući nekadašnje Holbrookove posjete Beogradu, konkretno Slobodanu Miloševiću, s Bidenovim posjetama srbijanskom državnom poglavništvu, moramo se zapitati: koliko još puta Joe Biden mora posjetiti Beograd da bi se Srbija i njeno četničko vodstvo privelo pameti i prestalo neosnovano glumiti regionalnog pajaca?

 

L. C.