Za svaki je javni istup, nastup ili izjavu potreban izvjestan stupanj hrabrosti, neovisno o tomu kojeg je oprjedjeljenja čovjek ili više ljudi. Ipak se ne može ustvrditi da hrabrost u potpunosti proizlazi iz nutrine pojedinca, već mora biti utemeljen na nečemu: fizičkoj snazi, intelektualnoj nadmoći, obrazovanosti ili pak potporom raznih lobija, korporacija, frakcija i t.d.

Sociolozi s razlogom suvremeni svijet nazivaju globalnim selom. Štogod mislili o tomu, danas je sve povezano, napose ekonomijski putem bankarskih, financijskih i tržišnih sustava, ali i povijesno, politički, odnosno geopolitički. Nijedna država svijeta danas, pogotovo malene zemlje poput Hrvatske, nije apsolutno samostalna u političko-vojnom smislu, već pripada nekoj političkoj tvorevini (EU ili NATO, na pr.)

Čemu sve ovo? Hrvatsku veću dugi niz godina muče i tiraniziraju razdne “nevladine” udruge, a njihovi su kolovođe i podupiratelji nemali broj puta bili čelnici države. Može se govoriti da su Sanader i Kosor financirali te udruge kupujući “socijalni mir”, može se govoriti da su bivši orjunaši s radošću izdvajali sredstva za protuhrvatske udruge, ali, sad, kad je domoljubna vlast preuzela Hrvatsku, napadi postaju sve žešći i žešći. U “normalnim” okolnostima, ako ništa, te bi se protuhrvatske udruge trebale primiriti jer se ne grize ruka koja te hrani i ne pljuje se u zdjelu iz koje se jede. Hrvatska se nagledala u svojoj kratkoj demokratskoj povijesti prevrtljivaca i konvertita, no pusići, teršeličke, pupovičići, frljići galame sve jače i jače, a dvostruki se bivši vrhovni zapovjednik oružanih snaga RH drznuo posjetiti Sjevernu Koreju i time znatno unazadio hrvatske odnose s EU i SAD-om. Odakle ta hrabrost i obraz?

Nije sve u novcu. Ukoliko biste dali pozamašan iznos novaca nekom čovjeku ili skupini ljudi s ciljem da propagira nacizam, negira holokaust i zagovara rasnu čistoću, našli biste malo takvih koji bi to pristali (u)činiti. No, ukoliko bi to financirala, podržaval i potpomagala velika svjetska sila, onda bi, ako zaista jeste takvih uvrnutih uvjerenja, to sa zadovoljstvom činili.

Tako gledano, slučajnosti se više ne čine slučajnostima i sve zadobiva logičan (i tragičan) obrazac. Od Mesićevog nasilnog umirovljavanja hrvatskih generala, do izručenja Gotovine, preko nedavnog pokušaja “lex Perkovića” pa do dana današnjeg, napose u ove četiri godine, vidi se protuhrvatski obrazac koji je previše snažan da bi počivao na isključivo unutarhrvatskim temeljima. Kako je moguće da bivši zapovjendik oružanih snaga RH, “bledi” Ivo, nije znao (profesor prava!) da je u koaliciji protiv t. zv. Islamske države, već se čudio i prenemagao kad su Amerikanci (s punim pravom) zatražili od Hrvatske da sudjeluje u ratu protiv terorizma? Zašto se cijelo vrijeme Jadran-galenski laboratorij okreće ruskom tržištu, a kad su uvedene sankcije Rusiji, pokušalo se gubitak poslovanja JGL-a nadomjestiti uništavanjem Imunološkog zavoda čiju bi djelatnost preuzeo upravo JGL, zbog čega je i utrošena ogromna količina novca u projekt “Svilno 2” u okolici Rijeke?

Kako je moguće da bivši ministar obrane Ante Kotromanović pregovara i sklapa poslove s Rusima glede vojnih objekata na Lošinju? U prošle se četiri godine protunarodna vlada dodvoravala srpskoj “braći”, počev od broja Srba u vladi, do nošenja hrvatskih udžbenika iz povijesti četničkom vojvodi Nikoliću na uvid ili pokušaja donošenja srpsko-hrvatske gramatike. Zašto Njemačka i SAD nisu sudjelovale u proslavi Oluje u Zagrebu? Pejnović je pobjegao u – Rusiju!!!Zašto sve to? Nije to samo jugoslavenska ideologija i nostalgija, zatucanost i zadrtost, već promišljena politika domaćih izdajnika. Svako ulizivanje “braći” Srbima je ulagivanje “majčici” Rusiji.

Nakon svega ovoga, posljednja izjava Hloverke Novak Srzić zadobiva sablasnu dimenziju. Govoreći o posljednjoj televizijskoj hajci na novoizabrane ministre Hasanbegovića i Crnoju, ustvrdila je da uzrok ovakvog djelovanja HRT-a vidi u izvješću Ministarstva vanjskih poslova Ruske federacije iz svibnja prošle godine. Naime, u tom se izvješću, koje potpisuje ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, nalaze bizarnosti poput one da su Hrvati prisilno pokatoličili 30 000 Srba i da Hrvatska „provodi agresivni nacionalizam, etnicku i vjersku netoleranciju, usmjerenu uglavnom protiv Srba“, što savršeno odgovara izjavama Pupovca, Frljića i ostale protuhrvatske žgadije.

Ukratko, to znači da hrvatska javna i nacionalna televizija ne samo da nije nacionalna, ona nije ni jugoslavenska, već ruska. U ovo burno razdoblje, gdje svakodnevnica postaju teroristički napadi, Hrvatska postaje geopolitički važna, pogotovo zvog Bosne i Hercegovine koja je sve nestabilnija i nestabilnija, a k tomu je potvrđeno da su svi teroristi koji su u prošla dva desetljeća počinili terorističke napade, prošli upravo kroz BiH! Nije Joe Biden posjetio Zagreb jer se zaželio kavice na Cvjetnom trgu, već je došao kako bi se uvjerio na čijoj je Hrvatska strani i može li se na nju računati. Na svu sreću, nego je bila izabrana hrvatska (!) predsjednica, jer bi Josipović Bidenu vjerojatno rekao kako mu se borba protiv terorizma ne čini kao „pravi put“.

Radman, Buda Lončar, Mesić, Josipović, Milanović, Pupovac i njihove protuvladine udrugice, samo su u službi Segeja Lavrova koji na taj način pokušava narušiti odnose između Hrvatske i njezinih tradicionalnih saveznika. To ne predstavlja samo izdaju hrvatskih nacionalnih interesa, već i izdaju Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Najtragičnije je što Amerikanci, kad saznaju za rusku ekspozituru u Hrvatskoj uopće ne će mariti tko je bio na vlasti, već će za takvu izdaju kazniti sve Hrvate i hrvatsku državu.

Lako za to što je protunarodna vlast uništavala Hrvatsku gospodarski, ekonomski, kulturno i ljudski u zadnje četiri godine; od toga se može oporaviti, no ukoliko ostanemo bez naših zapadnih saveznika i budemo istrgnuti iz srednjoeuropske sredine, onda smo osuđeni na propast, odnosno „regijon“.

 

Josip Gajski

Share
0