Govoreći o Stepincu, Blažević je tvrdio da je zagrebački nadbiskup morao biti uklonjen, ponaprije zato što je bio za NDH, ali i zato što je bio kritičar ustaškoga režima koji je do zadnjega dana podupirao samostalnu hrvatsku državu, zato što je bio radikalni nacionalist, ali i veliki protivnik nacista i nacizma, od kojih je još više mrzio komuniste i komunizam te zato što je bio snažno povezan s Vatikanom i to s njegovom reakcionarnom strujom.

Nedavno je sisački biskup mons. Vlado Košić u Zagrebu na predstavljanju knjige kardinala Josipa Bozanića o kardinalu Stepincu ocijenio osobito smionom i dubokom Bozanićevu analizu u homiliji iz 2016. Stepinčevih poruka koje na početku uspostave NDH uputio svome vjerničkome narodau pozivajući ga na molitvu za domovinu izražavajući želju da ona bude zemlja poštovanja Božjih zapovijedi.

Mons. Košić je istaknuo kako je tada kardinal Bozanić javno uputio pitanje, je li zagovaranje prava hrvatskoga naroda na vlastitu državu grijheh? U toj homiliji kardinal Bozanić je citirao riječi Blaženika iz njegove okružnice kleru 28. travnja 1941., napomenuo je Košić i naveo Stepinčeve riječi što ih je citarao Bozanić: "Govoreći vam, dakle, kao predstavnik Crkve i pastir duša, molim vas i pozivam da svim silama nastojite raditi oko toga da naša Hrvatska bude Božja zemlja jer će samo kao takva moći izvršiti dvije bitne zadaće koje kao država imade da izvrši u korist svojih članova. Vjerna Bogu i svetoj Crkvi izvršit će naša Hrvatska onu uzvišenu misiju koju zemaljska domovina imade da vrši u promicanju nadnaravnih dobata svojih članova. Vjerna Bogu i Crkvi pokazat će da vjeruje da je konačni cilj svega ljudskog teženja vječnost gdje se nalazi prava vječna domovina."

Mons. Košić smatra kako je analiza i citat Stepinčeve okružnice na početku postojhanja NDH usmjerena protiv onih zlonamjernika koji krivo tumače i pripisuju našem svetom blaženiku ono što nije činio, i ne žele vidjeti što je uistinu činio i što je zastupao kao vjerni pastir Kristove Crkve.

"A to je da je ljubio svoju domovinu, i da je, kako je rekao na prežalosnom sudu 3. listopada 1946. osjećao bilo svoga naroda koji je želio svoju slobodnu i neovisnu državu. Ne može to biti njegov krimen nego samo njegova prednost", naglasio je Košić i dodao kako oni koji ne žele nikakvu samostalnu hrvatsku državu to uzimanju njemu i svima nama koji u tome slijedimo njegov primjer kao krivnju.

Stoga rade na tome da ocrne svijetli lik, dapače, kako reče sveti papa Ivan Pavao II. najsvjetliji lik Crkve u Hrvata blaženog Alojzija Stepinca, napomenuo je Košić.

Da je tomu tako svjedoče i sudionici mnogih opuštenijih razgovora s Jakovom Blaževićem, bivšim tužitelj kardinala Stepinca.

Naime, sredinom sedamdesetih i tijekom osamdesetih godina prošloga stoljeća kad je u zagrebačkoj ulici Mirogojska na broju 16 stolovao u Zavodu za zaštitu zdravlja grada Zagreba poznati svjetski epidemiolog prof. dr. Janko Vodopija.

U njegov Centar za cijepljenje, pripovijedaju doktori Mate Ljubičić i Željko Baklaić, dolazila je kompletna politička, gospodarska, znanstvena, kulturna i vjerska elita tadašnje SR Hrvatske.

Jedina je iznimka bio dr. Vladimir Bakarić, kojem su prof. Vodopija i primarijus Željko Baklaić morali ići na noge u njegov dom u Jurjevskoj ulici.

Pacijenti bi se nakon imunizacije zadražavali s ekipom prof. Vodopije u poduljem razgovoru, no tu je, kako kažu, dr. Franjo Tuđman bio iznimka. On je, napominju, svoje razgovore obavaljao u četiri oka s prof. Vodopijom.

U tim razgovorima moglo se čuti vrlo zanimljivih osvrta na tadašnju noviju povijest.

Liječnički dvojac posebno ističe pripovijedanje, a zapravo svojevrsnu ispovijest Jakova Blaževića koji je opširno pričao o Miroslavu Krleži i kardinalu Alojziju Stepincu.

Za Krležu je tvrdio kako mu se ispunila želja da ne poživi dugo iza smrti Josipa Broza Tita. Stalno je, kao potpisnika Deklaracije o položaju hrvatskoga književnog jezika, očekivao iz Beograda napade na Miroslava Krležu. "Čaršija ne zaboravlja i ne oprašta!", govorio je Blažević.

Izgleda da je Krleža bio u pravu, govorio je, jer je "čaršija" počela propitivati i navodne likvidacije boraca španjolskih povratnika 1941./42. koje je NKVD ocijenila kao simpatizere Trockoga pa je i on sam - Jakov Blažević - bio osumnjičen.

Govoreći o Stepincu, Blažević je tvrdio da je zagrebački nadbiskup morao biti uklonjen, ponaprije zato što je bio za NDH, ali i zato što je bio kritičar ustaškoga režima koji je do zadnjega dana podupirao samostalnu hrvatsku državu, zato što je bio radikalni nacionalist, ali i veliki protivnik nacista i nacizma, od kojih je još više mrzio komuniste i komunizam te zato što je bio snažno povezan s Vatikanom i to s njegovom reakcionarnom strujom.

Nakon ovakve analize, naglašavao je Blažević, mi nismo imali izbora i morali smo ukloniti Stepinca s tako utjecajne stolice zagrebačkoga nadbiskupa.

Slične "tegobe", govorio je Blažević, imali su i drugovi u Varšavi, Pragu i Pešti. (Vjerojatno je mislio na kardinale Stefana Wyszyńskog u Varšavi, Josefa Berana u Pragu i Jozefa Mindszentyja u Budimpešti).

Prof. Vodopija je potom obavijestio kardinala Franju Kuharića, međutim, kardinal je već znao za tu novu inačicu priče Jakova Blaževića jer je on to prepričavao po raznim privatnim večerama.

General Fjodor Ivanovič Tolbuhin je s Crvenom armijom potisnuo Nijemce iz Srbije i 1944. ušao u Beograd. Nakon proboja Srijemske fronte Tolbuhin je prošao dijelom Hrvatske te preko Madžarske žurio prema Beču.

Blaževićeve ispovijesti, izgleda, potvrđuju i ratni događaji. Naime, sovjetski general Fjodor Ivanovič Tolbuhin potisnuo je 1944. Nijemce iz Srbije i ušao u Beograd. Nakon proboja Srijemskoga bojišta prošao je dijelovima Hrvatske i kroz Madžarsku žurio se ući u Beč.

Na tom putu, iza Crvene armije, a nakon povlačenja hrvatskih snaga, u prazne i nebranjene hrvatske gradove ulazile su partizanske postrojbe. Kako bi se posebno kaznilo Hrvate, u prazan glavni grad Zagreb nisu mogle ući partizanske postrojbe X. zagrebačkog korpusa, nego upravo one sastavljene od od krvožednih pripdanika srpskih jedinica.

Uz to, Kominterna je u Beogradu ustoličila jugoslavensku komunistički skupinu pa je Staljin Brozu, kao odanom poslušniku 1944., poslao oko 800 instruktora za pomoć pri učvršćivanju komunističkoga režima.

Tako su pod vodstvom sovjetskih instruktora za umijeće masovnih likvidacija političkih protivnika i vještinu prikrivanja masovnih grobišta, ali i vođenje montiranih političkih procesa uvježbani Brozovi oznaški i udbaški kadrovi.

 

Mate Kovačević