Za mučenja i silovanja žena u srpskim koncentracijskim logorima tijekom Domovinskog rata još nitko nije odgovarao, istaknuto je na tribini o stradanjima žena u srpskim koncentracijskim logorima, održanoj u Novinarskom domu u Zagrebu.

Tribinu su organizirali Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora i udruga žena u Domovinskom ratu. Za ta stradanja žrtve nisu dobile ni pravilnu zadovoljštinu i obeštećenje, rečeno je na skupu, koji se prvi put u Hrvatskoj bavio problematikom stradanja žena u srpskim konclogorima.

Predsjednik Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak rekao je kako je skup posvećen onome što bi svi trebali znati - a riječ je o ženi kao žrtvi rata, Podsjetio je da je u brojnim logorima u Srbiji i pod srpskom kontrolom bilo oko 30 tisuća osoba, među kojima čak 3000 žena i oko 500 djece. Žene zatočene u tim logorima prošle su brojna mučenja, silovanja i ponižavanja. Rehak je naglasio da su svjedočenja tih žena tema za organizacije za zaštitu ljudskih prava i za Državno odvjetništvo.

Savjetnik predsjednika Republike za branitelje Predrag Matić Fred, i sam zatočenik srpskih koncetracijskih logora, napomenuo je kako su silovanja koja su se dogodila u srpskim logorima, poseban ratni zločini. Budući da je riječ o tako teškoj temi, zato je onima koji su to proživjeli trebalo toliko godina da se u Hrvatskoj počne pričati i o tom zločinu, kazao je.

Matić je istaknuo kako Srbija i dalje ne priznaje postojanje koncentracijskih logora, već govori o tzv. sabirnim centrima, dodavši da je i osobno razgovarao s predsjednikom Srbije Borisom Tadićem te kako mu je on rekao da nema saznanja o koncentracijskim logorima. Ako je glumio, dobro je glumio, dodao je Matić. Rekao je da je i sam devet mjeseci proveo u logoru i čuo vriskove silovanih žena te da za to nitko nikad nije odgovarao.

Prema podacima UN-a, na području Srbije i pod srpskom kontrolom postojalo je tijekom rata u Hrvatskoj i BiH oko 300 logora u kojima su tisuće ljudi mučene i maltretirane, izjavio je dr. Mladen Lončar iz Ministarstva branitelja, ocijenivši da je jedna od posebnosti tih logora bilo silovanje i seksualno zlostavljanje žena, ali i muškaraca.

Dr. Lončar je naglasio da, prema njegovim podacima, velik broj tih ljudi pati od raznih oblika depresivnih simptoma te ponovio da za te oblike zlostavljanja nitko nije odgovarao. Pozvao je sve žene koje su bile seksualno zlostavljane da se jave državnim institucijama, ako treba i kao zaštićeni svjedoci, jer je u tijeku velika istraga o srpskim koncentracijskim logorima.
Ponovno ističući kako za ta kaznena djela ratnog zločina nitko nikad nije odgovarao, predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu Marija Slišković zamjerila je hrvatskoj javnosti da je godinama o tim zločinama šutjela. Napomenula je da žrtve nikad nisu obeštećene čime su ugrožena njihova ljudska prava.

Na skupu su se čula svjedočenja nekoliko žena koje su nakon okupacije Vukovara i istočnog dijela Hrvatske bile zatočene i zlostavljane u srpskim koncentracijskim logorima. Neki od onih koji su ih tada zlostavljali bili su njihovi znanci i susjedi.

>>Srbijansko pravosuđe priznalo postojanje logora

Prije skupa u Novinarskom domu, na zagrebačkom Trgu bana Jelačića izveden je svojevrsni performans pod nazivom "Glavu dole, ruke na leđa", na kojem su članovi Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora i udruge žena u Domovinskom ratu željeli pokazati javnosti kakve su sve ponižavajuće i zločinačke postupke prolazili u srpskim koncentracijskim logorima i način na koji su se srpski stražari odnosili prema hrvatskim zatočenicima.
Predsjednik zagrebačke Udruge branitelja logoraša Domovinskog rata Ilija Ačkar izjavio je novinarima da je to "milijunti dio onoga što se događalo u logorima".

Vjesnik