Je li blagdanski duh rasplamsao tinjajuće Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne i sviće li konačno dan kada se u Bosni i Hercegovini sve neće vrtjeti oko dnevne politike?! Pod bremenom sveprisutne financijske krize bivša predsjednica Marina Kljajo Radić dala je ostavku, a kormilo je preuzeo profesor Ivan Sivrić. Još su svježi odjeci u javnosti javnih pisama o položaju hrvatskog naroda i hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini te potpora Nacrtu zakona o javnoj uporabi hrvatskog jezika koje ga je izradila Matica hrvatska. Znači li to da DHK HB preuzima aktivnu ulogu u kulturnoj politici i konačno otvara vidik prema vrijednostima koje će ostati pokoljenjima što dolaze? O tome što je novo u DKH HB razgovaramo s Ivanom Sivrićem, novim predsjednikom Društva.

– Poznajemo Vas kao dugogodišnjeg javnog djelatnika, glavnog tajnika MH Mostar, književnika, publicista, književnog i društvenog kritičara i analitičara… Sada ste na čelo Društva hrvatskih književnika, u kojem djeluju brojna snažna imena, izabrani gotovo jednoglasno. Kako ćete odgovoriti na ukazano povjerenje?

Sivrić: - Svakako je velika čast, ali i odgovornost, u današnje vrijeme preuzeti kormilo nad skoro zaboravljenom institucijom koja već punih 20 godina ponosno nosi teret očuvanja književničkog djelovanja na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini. Ovo „skoro zaboravljenom“ odnosi se na teškoće u financiranju društva i nerazumijevanje vlasti za značaj djelovanja društva. Naravno da sam motiviran i predan u trogodišnjem mandatu učiniti sve moguće da Društvo ostvari što više ideja i projekata. Govorimo o Društvu u kojem djeluju poznati akademici Veselko Koroman i Luko Paljetak, sveučilišni profesori, doktori znanosti, renomirani pisci čija su djela doživjela uspjeh i izvan granica Bosne i Hercegovine, te brojni drugi važni pisci koji svojim djelima zaslužuju našu pozornost. Mislim da bismo svi trebali biti ponosni što takvu udrugu imamo, što ona djeluje i što pridonosi našem kulturnom ugledu i civilizacijskom statusu, pa je došlo vrijeme da se taj ponos i pokaže.

Bivša predsjednica je dala ostavku obeshrabrena financijskim poteškoćama koje su skoro dovele do gašenja Društva, a što ste i sami spomenuli. O čemu je zapravo riječ?

Sivrić: - Položaj Društva već dulje vrijeme nije dobar. Okolnosti su dovele do toga da Društvo nakon 20 godina rada treba spašavati od gašenja, što je nedopustivo. Definitivno, DHK HB je rezultatima pokazalo smisao svoga djelovanja i opravdanost postojanja. U nakladi Društva tiskano je preko stotinu knjiga, održano je niz značajnih manifestacija. Tu su posebno značajni i već tradicionalni Šimićevi susreti, potom Humski dani poezije - da ne nabrajam iscrpno; izdajemo veoma bitan časopis za književnost, kulturu i društvene teme „Osvit“, a tu su i druge aktivnosti Društva na afirmaciji književnog stvaralaštva. Društvo je, dakle, usprkos nedaćama, nesumnjivo obogatilo proteklo razdoblje ove zajednice svojim uspješnim djelovanjem.

Društvo je hrvatska nacionalna udruga i djeluje na prostoru cijele BiH. Kako vidite smisao i opravdanost postojanja Društva?

Sivrić: – Upravu ste. Mi smo nacionalna udruga. S takvim statusom i opredjeljenjem, kao jedna od okosnica hrvatskog identiteta u BiH, Društvo je moralo zadržati status tzv. zatečenog aranžmana iz Herceg Bosne. Drugim riječima, DHK HB je logično trebalo ostati na državnom proračunu, ili bar entitetskom, a nije ni na jednom županijskom niti općinskom, što je vrlo loše za položaj udruge. Znate, kad se službeno ne podržava vaš rad, onda imate maglovitu perspektivu. Ukratko, smatram da bismo trebali svi, a posebno vlastodršci, vidjeti da se život odvija i izvan politike. To što nas sve politika pritišće svojim dnevnim zahtjevima ne možemo zanemariti, ali ipak trebamo imati na umu da se civilizacijski doseg jedne zajednice najbolje vidi u položaju njezine kulture. U sklopu kulturnog miljea je i DHK HB. Mi naravno ne mislimo da književnici trebaju određivati težišta i zadavati smjerove društvenog djelovanja, niti pretendiramo imati ekskluzivnu ulogu, ali možemo pridonijeti boljitku na mnogim područjima; to mislimo i na tome svakako radimo. U skladu s time, nastojimo da se naše Društvo afirmira kao važan subjekt - ustanova koja će biti javno i sustavno potpomagana, a ne da bude neka epizodna udruga. U tom smislu su i nedavno upućena javna priopćenja koja možete pročitati na našoj web stranici http://www.dhkhb.org/

Ima li DHK HB kapaciteta opravdati takvu ulogu?

Sivrić: – Uvjeren sam da imamo realne izglede za normalo funkcioniranje Društva. Uvidom u dokumentaciju i sastav Društva, može se jasno uočiti da Društvo čini ne samo hrvatska književna elita u Bosni i Hercegovini. Među članovima Društva ima čak pet akademika, desetak redovitih profesora na sveučilištima, tu je i dvadesetak magistara i doktora znanosti, gotovo svaki član društva je objavio više od tri knjige, a svi su javni djelatnici koji u svojim sredinama predstavljaju stanovit  autoritet. Svi su oni spremni dati i daju vlastiti doprinos. Utoliko je čudnija ignorancija ovoga Društva od odgovornih čimbenika koja se svakodnevno vidi i bolno osjeća. Moj je dojam da aktualni nositelji političke i svake druge društvene moći nisu prepoznali važnost kulture u funkcioniranju društva, posebno, važnost književnosti u stvaranju i očuvanju općeljudskih i nacionalnih vrjednota na kojima svako društvo počiva, odnosno, razvija se.

Što je u planu za ovu godinu?

Sivirć: – Nastavljamo programe koji su započeti. To su tri osnovna programa: Humske večeri poezije, Šimićevi susreti i izdavanja časopisa Osvit. Do sada smo godišnje prosječno izdavali pet naslova pa očekujemo i ove godine toliko. Pratimo društvena kretanja u kulturi i društvu te shodno prilikama davat ćemo doprinos svojim sudjelovanjem. Ove je godine Izborna skupština Društva i svi poslovi koji idu uz to.

Možete li uspjeti u svojom nastojanjima?

Sivrić: – Nadam se i nastojim uz pomoć tijela Društva oživjeti rad, podići motivaciju na način da prvenstveno članovi Društva prihvate vlastitu važnost, a potom da i zajednica prepozna potrebu za vlastitim pjesnicima, pripovjedačima, romanopiscima… Ova skupina harnih hrvatskih stvaratelja napisala je na desetine tisuća stranica u više tisuća knjiga, pa zar se to smije ignorirati? Osobno sam uvjeren da će nas jasno definirani ciljevi, konkretne zadaće i raspoloživi duhovni i intelektualni potencijal dovesti do dobrih rezultata.

Razgovarala: Misijana Brkić / VL