Koprivnička Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) ne može vjerovati da je i jedna žena-hrvatski branitelj učinila suicid. To sigurno nije napravila što joj je bilo lijepo u državi za koju se borila. Naime, u zadnje vrijeme hrvatski branitelji ponovno su se počeli  ubijati. Ubila se Slavica Hruškar, predsjednica Nezavisnih dragovoljaca Hrvatske, udruge koja okuplja oko tri tisuće članova. I to na najstrašniji način- skokom s nebodera! Nakon toga čitamo da su  na karlovačkom mostu pronašli još jednog branitelja koji je izvršio suicid. Objesio se! Za medije (poglavito HTV)  to su tek obične, marginalne vijesti.

Ministarstvo branitelja dalo je naputak televiziji, novinama i drugima da o tome ne pišu i da o toj temi  ne daj Bože organiziraju "okrugle stolove".  Dosad je suicid izvršilo oko tri tisuće hrvatskih branitelja, pa što, ovi koji su se ubili tijekom proteklih  godina  pretvoreni su u brojke. Kao da  je riječ o krumpirima, a ne ljudima. Nitko ozbiljno ne istražuje motive takvih strašnih, očajnih činova ljudi koji su bili prvi kad je trebalo. Na sahranu im obično, uz rodbinu i prijatelje, dođe četiri-pet hrvatska vojnika i u trenutku kad ih sahranjuju opale tri metka u zrak i to je – to. Slava im! (Mesić je svojedobno predlagao da bi oni u cilju štednje trebali i sami platiti te metke!) Ministarstvo branitelja i ministar (ministri) šute. Valjda će uputiti (ili su uputili) onu standardnu rečenicu "žao nam je". Da, njima je žao, a što su poduzeli da se ne ubijaju ljudi koji su stvarali hrvatsku državu?

Većinu stvari koje je u vezi hrvatskih branitelja učinila ova, ali i prošla vlast išlo je na štetu  ljudi koji su već jednom umrli-kad su otišli u rat. Ministru branitelja, Predragu Matiću, kako vam je sada, kako se osjećate kad ste čuli  da je i jedna žena koja je branila puškom svoj dom skočila  s nebodera? Nije važno je li ostavila oproštajno pismo, više ništa nije važno, važno je da je bila na čelu jedne udruge branitelja i da je sama sebi presudila. Gdje su bolnice i domovi za hrvatske branitelje koji su ostali bez ičega? Drogeraši imaju svoje "komune", država i to ne samo naša vodi skrb o tim ljudi od kojih je većina duboko "zagrezla" i u kriminal. A tko na sličan način skrbi  o ljudima koji su bili prvi kad je trebalo? Sjećate li se da se jedan predsjednik Udruge hrvatskih branitelja iz Zadra objesio o hrvatsku zastavu?

Mnogi, na žalost, kako ova Vlada vodi politiku prema braniteljima Vukovara, Škabrnja i drugih mjesta, a kako vodi politiku prema bivšim Udbašima i bivšim partizanima od kojih većina još uvijek ne može oprati krv sa svojih ruku, također vide izlaz, na žalost, u suicidu. Misle, ako to učine (nemojte, molimo vas!) da će na taj način biti lakše njima i njihovim obiteljima. Više ne će morati sakupljati i prodavati prazne plastične boce i kopati po kontejneru što nisu činili ni u vrijeme rata kad je deset puta bilo teže nego danas (g. Linić se toga na žalost ne sjeća). Stoga, preko suicida gospođe Hruškar ne smijemo prijeći kao spužvom preko ploče, kao što smo prešli na sličan način i preko suicida ostalih 2.999 hrvatskih branitelja koji su digli ruku na sebe.

Do sada, činjenica je, nikakvi apeli da se hrvatski branitelji ne ubijaju nisu pomogli. Ali, bez obzira što im se dogodilo ili što im se događa ne smiju i ne bi smjeli ni pomišljati na suicid, jer osim "žao nam je" od Ministarstva branitelja ili neke druge državne institucije njihove obitelji ne će dobiti – ništa, a oni će preko noći, kao primjerice Zvonko Bušić, biti zaboravljeni, kao da ih nikada i nije bilo. Svi mi koji se na bilo koji način borimo za hrvatske branitelje uglavnom imamo samo nevolje i Udbaška podmetanja, ali moramo dalje, prije svega zbog onih koji su ostavili svoje živote i svoju krv u devedesetim i inim godinama, kad su ginuli za bolju Hrvatsku. Činjenica je da se vodi skrb o većini stradalnika Domovinskoga rata, ali što je s ostalima? Što je s onima koji su bili ozlijeđeni, ranjeni pa nisu stekli status ratnog invalida? Što je s onima koji su prošli sva bojišta, a da ih ni metak nije okrznuo? Što su ti dobili? Dobili su "najljepši Božićni poklon" – Registar hrvatskih branitelja, i to prije godinu dana, koji je također jednim dijelom kriv za možebitne neke suicide hrvatskih branitelja.

Još nismo čuli da se ijedan partizan-antifašista ubio od početka devedesetih. A jedan dio njih imao je i  dobar razlog, jer dobili smo državu, a oni su od straha izašli iz podruma tek 1993., 1994., pa nadalje. Danas bez problema provociraju hrvatske branitelje, nose četničke šubare, krvave jugoslavenske zastave i zvijezde petokrake, okruženi su raznim mesićima i fumićima koji primaju odličja za stvaranje države.(sic!) Sad nam je još došao i slučaj okorjelih Udbaša perkovića i mustača, a takvih tipova ima na stotine u svom gradu. Ostali su kao korov. Sve to iritira, a poglavito specijalni rat protiv vukovarskih i inih branitelja, pa nije ni čudno da ljudi koji su obranili i stvorili državu odlaze jedan po jedan. Ako se tako nastavi uskoro će ostati samo mesić, nobilo, boljkovac, mustač, manolić i slična kompanija. Branitelji su na žalost – prošlost. Okrenimo se budućnosti. Poručio je jedan general. A za mnoge koji su branili i generale u Haagu budućnost je: Zavod za zapošljavanje, pronalaženje svojih najmilijih, kako nabaviti novce za platiti struju, plin i vodu, kako osigurati sve što je potrebno djetetu za školu, kako ga zaposliti, kako potisnuti sjećanja na zvjerstva srpskih zlotvora u Domovinskome ratu te kako ujutro biti najbrži i pronaći koju plastičnu bocu u nekom kontejneru – da se preživi!

A to što je Slavica Hruškar učinila (bez obzira na motive) sramota je za cijelu Hrvatsku. Hrvatske zastave  trebale bi biti spuštene na pola koplja. Nama ne preostaje ništa drugo nego da se zapitamo: tko je slijedeći na redu? U inozemstvu ima slučajeva da se i političari ubijaju. Kod nas srećom toga nema, bez obzira na golemu štetu koju su pojedinci napravili tijekom zadnjih 20 godina.

Matiću, eto ti opet nekoliko branitelja manje u Registru. Opet si nešto "ušparao" u ovoj teškoj gospodarskoj krizi.

A što je s hrvatskim tajkunima, izdajicama, dezerterima i doušnicima? Oni su i dalje na "platnom popisu".

Gdje je Registar tih ljudi?

Mladen Pavković