Ustavni sud, mada to mnogima nije jasno, ne spada u sudsku vlast, nego predstavlja političko tijelo koje nadzire poštivanje Ustava RH od strane državnih i drugih javnih tijela. Biran dvotrećinskom većinom, dakle postavlja ga politika, to je zapravo „najmoćnije“ tijelo u državi budući da je Ustav najviši pravni akt države – i sve mora biti u skladu s njim.
Politička javnost i mediji su na nogama jer je Vlaho Orepić, ministar MUP-a u vladi Andreja Plenkovića, u svom intervjuu u „Globusu“ između ostalog izjavio, da je ovakav sastav Ustavnog suda najveća prijetnja nacionalnoj sigurnosti te traži kolektivnu ostavku istog.
Dvije velikodržavne strategije - velikosrpska i ona velikobošnjačka, koju karakterizira snažan islamistički pokret po uzoru na iračko-sirijski ISIL prijete sigurnosti Republike Hrvatske. Dok u pozadini velikosrpske politike stoji Putinova ruska sredozemna strategija, iza bošnjačkoga islamističkog nastupanja nije teško pronaći neoosmansku politiku Erdoganove Turske
BiH ima najviše stranih boraca – građana koji su se pridružili ekstremistima u Siriji i Iraku – po stanovniku, upozorio je u Zagrebu pomoćnik američkog državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja Hoyt Brian Yee.
Iako je premijerAndrej Plenković ovih dana najavio zakonsko rješenje koje bi odredilo odnos prema simbolima svih totalitarnih režima, zasad nema baš nikakvih detalja o tome kako bi taj zakon izgledao, bi li on bio dio kaznenog ili prekršajnog zakona niti tko će na tom zakonu raditi.
Njemačka zafrkancija iz 19. stoljeća glasi: “Kad se točka počne širiti – nastane nula.” To je zapravo sažetak srbijanske povijesti i srbijanske države, koja je, spletom raznih okolnosti u jednom trenutku uspjela biti velika nula, a u posljednjih se stotinjak godina gotovo asimptotski približava – nuli. Dakle, Srbija bijaše nula, Srbija jest nula i Srbija će biti politička nula.
Još se nije u potpunosti ni stišala bura nezadovoljstva koju je izazvao Prijedlog izmjena i dopuna DPU Zambratija predložen od strane Gradonačelnika Umaga Vilija Bassanezea koji u zaštićenom obalnom pojasu predlaže urbanizaciju dvije krucijalne parcele u vlasništvu Grada Umaga* koje su u postojećem planu ucrtane kao rekreacijske zone, a već je na pomolu skandal još većih razmjera.
Tko god je pomislio da se stvari kreću nabolje, čini se da je gadno pogriješio. Usporedimo li događaje kojima smo svjedočili za vrijeme vladavine Milanovićeve protuhrvatske vlade i ovo što se sad događa, dolazimo do zaključka da nema neke prevelike razlike, odnosno, da se postupno vraćamo u vremena za koja smo smatrali da su prošla.
Na zatvorenoj sjedici Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku da će novi ravnatelj Policije u trajanju od pet godina biti Marko Srdarević. Međutim, zašto zatvorena sjednica Vlade i zašto baš Marko Srdarević: „zbog svoje besprijekorne profesionalne karijere“ – objasnio je medijima i javnosti uži vladin Kabinet.
Začuđujuće je kako se u Hrvatskoj nikada nije uspijevao uspostaviti kritični minimum razuma u mainstream javnosti da se postavi pitanje, što to motivira otvorene relativizatore ili apologete srpske agresije na Hrvatsku, da tako zdušno „štite“ Bošnjake u BiH od Hrvata i promiču hrvatsku zločestoću, pritom opravdavajući ili bar ignorirajući srpski klasičan genocid i u Hrvatskoj i u BiH. Ili, tragom toga, što to potiče ili motivira bošnjačko vodstvo iz BiH da upravo u Hrvatskoj na klasičnoj prosrpskoj platformi očekuju potporu ili uporište za svoju antihrvatsku politiku u BiH?