Angela Merkel u Erdoganovu haremu
Turski predsjednik Erdogan je Angeli Merkel naredio: “Skoči!”, što Merkel nije učinila. No, razlog njezina neskakanja nije u tomu što je najmoćnija žena svijeta, najmoćnija političarka i vođa njemačakoga naroda, koji ekonomski pokreće cijelu Europu i dobar dio svijeta, već iz jednostavnog razloga što su joj potrebna dodatna objašnjenja.
“Wie hoch und wie viel?” (“Koliko visoko i koliko puta?”), upitala je Merkel i tek onda skočila/skakala.
Velika većina smatra da je Merkel počinila političko samoubojstvo kad je pozvala migrante u Njemačku, no prije nekoliko je dana učinila nešto mnogo gore. Naime, Jan Böhmermann, njemački komičar je na njemačkoj “ZDF” televiziji izrecitirao pjesmu koja je satirizirala turskog predsjednika, spominjala je njegove navodne pedofilske sklonosti, ali i spominjala opresiju nad Kurdima i kršćanima u Turskoj, izrugivao se kebabu i t.d. Potrebno je napomenuti da je spomenuti komičar, prije svoga recitala, ukazao na slobodu govora zajamčenu njemačkim ustavom.
Nakon toga je turska diplomacija uputila prosvjednu notu te zatražila pokretanje kaznenog postupka protiv spomenutog komičara. Prema čl. 103. njemačkoga kaznenoga zakona, uvrjeda stranog dužnosnika je kazneno (i kažnjivo djelo) te se kazneni postupak može pokrenuti ukoliko se obje države s time slože. (Ne)očekivano, Angela Merkel se složila s tim i izazvala bijes njemačke javnosti. Inače, ta je odredba rudiment iz 19. stoljeća, dakle doba kraljevina i carevina te u današnje hiperinformacijsko doba uopće nema smisla. Merkel je Erdoganov hir i povrijeđenu taštinu pretpostavila njemačkom vrhovništvu (suverenitetu), te pristala na kazneni progon njemačkog građanina i državljanina. Najmoćnija žena svijeta, tako su laskali Angeli Merkel, a ponaša se poput zadnje djevojke na usluzi u haremu “sultana” Erdogana.
Pokušajte zamisliti da tako nešto napravi Barack Obama za američkog državljanina. Ili Victor Orban! Treba se prisjetiti da su Mađari odbili izručiti Hernadija zbog afere Mol, ali ne kako bi napakostili Hrvatima, već kako bi pokazali državotvornost i brigu za svoje, bez obzira na sve. Vidi se da su Hrvati najbliskiji Nijemcima; izručili smo generale, abolirali četnike koji su nas klali, objavili registar branitelja, iako za tako nešto mora proći barem 50 godina, dopustili da srpski agresori sude našim braniteljima i dalje redom. Pitanje je samo: učimo li ovaj put mi od Nijemaca ili Nijemci od nas?
Svjetski mediji sad raspravljaju o tom njemačkom slučaju te obrađuju to kao pitanje slobode medija, no to je pitanje suvereniteta jedne zemlje. Neki kažu da je Merkel ovako odlučila zbog dogovora s Turskom glede izbjeglica. Ako je tako, onda Turci mogu što god žele, a Europljani na čelu s Njemačkom moraju to trpiti kako se tursko “veličanstvo” ne bi naljutilo. Turci su naši saveznici kao članovi NATO-a, no to ne znači da su naši prijatelji; oni imaju svoje političke, gospodarske, ekonomske, vojne i ine ciljeve, koja ne moraju biti (a i nisu) sukladni našim, što hrvatskim, što europskim.
Tu se najviše vidi razlika između političara i državnika. Političar je trgovac i beskičmenjak, osoba bez stava i integriteta, a državnik je onaj koji vodi računa o svome narodu i koji interese svoga naroda stavlja ispred interesa kapitala, politikanstva i poznanstava. Ako se njemački politički vrh oko ovakve gluposti ne umije oduprijeti dalekom Turčinu, kako onda očekivati da se hrvatski trenutni suvereni suprotstave, primjerice, kandidaturi četničke vojvotkinje Vesne Pusić kćeri ustaškog natporučnika (bez srednje škole) za položaj Glavnog tajnika UN-a?
Povijest se izučava radi sadašnjosti. Bezlični europski političari su očito zaboravili što je uzrokovalo fašizam. Nacionalna država je krajnji cilj i smisao političke povijesti, te ukoliko se uporno i ustrajno omalovažava, osujećuje i niječe državotvornost i vrhovništvo pojedinog naroda naroda, to će loše završiti. Stoga se nitko ne smije čuditi kad jednoga dana opet budu otvoreni Aushwitz, Treblinka, Dachau i slični logori, jer ugnjetavanje traje dok se je narod umije trpjeti…
Dok su Mleci i Turci gospodarili Jadranskim morem, postojala je uzrečica: “Čuvaj se senjske ruke.”, što je i naslov velikog Šenoinog romana. Danas se očito svi moraju čuvati turske ruke jer ona seže daleko dalje od turske granice.
Josip Gajski