Andrija Konc, tenor i skladatelj koji je bio smetnja OZNA-i (Video)

Tenor, i skladatelj rođen u Somboru 1914. U Zagrebu je od 1936–39. učio pjevanje u srednjoj školi Muzičke akademije. Jedno vrijeme usavršavao je pjevanje u Budimpešti. Bio je član zbora zagrebačkoga HNK od 1938. i pjevao manje tenorske uloge u operetama. Istodobno, od 1938, redovito nastupao na zagrebačkoj radijskoj postaji, po zagrebačkim kavanama i na koncertnim priredbama, te ubrzo stekao popularnost i ugled najboljega hrvatskog pjevača zabavne glazbe.

Stanovao je na uglu Draškovićeve i Šenoine ulice. Susjedi ga pamte kao osobenjaka koji živi sam i s noćnih se gaža uvijek vraća sam pjevajući. Ulica bi odzvanjala strofama "Marijane", "O sole mio" ili "La donna e mobile"...

Gostovao je u Budimpešti, Beču, Berlinu, Bratislavi s repertoarom šlagera, šansona i romansi hrvatskih i stranih skladatelja, najviše M. Biroa, N. Grčevića, A. Kuljevana, J. Pomykala, N. Neugebauera. Izvodio je i vlastite skladbe. Skladao je desetak šlagera, izdanih u Zagrebu u nakladi Albini: Ne reci (1941), Bila je varka i Tango (1942), Da barem nisam tebe sreo, Ljubav i Ne pitaj (1943), Još uvijek tebe ljubim i Sad je kasno već (1944), Uspavanka...

Po oslobođenju Bjelovara 1945. likvidiran je od strane OZNA-e, njegove su pjesme dugo vremena bile zabranjene, dijelom i uništene. Detalje bi znao Josip Manolić šef bjelovarske Ozne, ali u on svojih nekoliko autobiografskih knjiga najmanje piše o spomenutom razdoblju.

Sve do 90-ih bilo je zabranjeno i samo spominjanje njegovog imena - Andrija Konc.

Gordan Malić / Facebook