Konstrukcija i izvrtanje činjenica novinara Mazzoca

Naslušali smo se, a još više pročitali od pojedinaca koji sebe nazivaju neovisnim novinarima i koji pod egidom slobodnog novinarstva, zlobnim konstrukcijama i prozirnim izvrtanjem činjenica, otvoreno štete interesima Republike Hrvatske, a da se pri tome nitko u ovoj zemlji ozbiljnije nije pozabavio koliku štetu državi čiji su i sami građani takvom svojom „aktivnošću” nanose.

Na žalost ne mali je broj onih koji se nikada nisu pomirili s gubitkom svoje Srboslavije pa koriste gotovo svaku priliku kako bi ovu državu ocrnili pred međunarodnom javnošću čije politike u dobroj mjeri još uvijek s podozrenjem gledaju na tamo neku samostalnu Hrvatsku. Uostalom, zašto i javno ne kazati da se to prvenstveno odnosi na države, bivše perjanice kolonijalizma, koje su kroz stoljetnu povijest nanijeli isto toliko zla koliko i svi ratovi do danas zajedno.

Svakako da takvom odnosu i formiranju stavova drugih prema nama u dobroj mjeri doprinose naprijed spomenuti pojedinci oko nas, koji svojim neodgovornim, a često i zlonamjernim aktivnostima i pisanim uradcima u dobroj mjeri tome doprinose.

Zbog čega bi se onda čudili da sada i u jeku pandemije Covida 19 jedna Austrija, Nizozemska, i još dobar broj njih, omalovažavaju svako i najmanje postignuće u konkretnom slučaju turizma jedne male Hrvatske, donoseći politički ishitrene, a manje na struci utemeljene odluke, ne libeći se da pri tome za loše epidemiološko stanje u svojim državama paušalno optuže Hrvatsku.

Uostalom, dovoljno je baciti pogled na europsku epidemiološku kartu, koja se (uz izuzetak pojedinih područja), u cjelini crveni po broju oboljelih pa da i svakom prosječnom čitatelju bude jasno kako se njihove službene odluke ne temelje samo na stručnoj procijeni.

Da im pri tome itekako na ruku svojim nekorektnim uradcima idu pojedinci, najnoviji primjer za to je onaj s potpisom izvjesnog Vojislava-Voje Mazzocca, od 20. srpnja 2020. u portalu Indeks. Uradak je to na kojem bi mu pozavidio i njegov puno poznatiji imenjak Šešelj.

Pod naslovom „Capak nema pravo prijetiti Austrijancima turističkom odmazdom” nadrobio je naš veliki stručnjak Vojo po običaju baš svašta; od invazije admirala Domazeta Loše pješaštvom na susjednu Sloveniju, Capakove prijetnje odmazdom Austriji, o 50 tisuća lonaca gusto naslaganih sarmi sirotih hrvatskih skijaša, ovlastima i legitimitetu dr. Krunoslava Capaka, dozvoli izbora u HDZ-u i u državi pa do dozvole održavanja svetih misa na uštrb kazališta.

Sve to i ne bi bilo vrijedno spomena, a da se ijedna od naprijed navedenih „tvrdnji” temelji na iole ozbiljnijim ili provjerenim podacima i informacijama, ali pođimo redom.

Kao prvo, svatko tko je pažljivo poslušao razgovor s gospodinom Capakom niti u jednoj njegovoj riječi nije vidio bilo kakvu prijetnju ili odmazdu prema R, Austriji iako bi se imalo štošta kazati o njihovoj korektnosti, a najmanje o ozbiljnoj međudržavnoj komunikaciji kada su na početku pandemije prešućivali činjenice o desetinama naših građana koji su u zaraženi Covidom 19 sa skijališta diljem Austrije vraćali u Hrvatsku.

Gdje je tada bio naš Vojo da to komentira, a što je kao objektivni novinar to dužan bio napraviti, jer takav postupak jedne države prema drugoj bio je suprotan svim etičkim i međunarodnim zdravstvenim uzusima i međunarodnim sporazumima. Ali ne, on hrabro udara po dr, Capaku izvrćući njegove riječi u neku strašnu prijetnju i odmazdu prema Austriji i njenom turizmu. Konačno, zaboravio je naš dični novinar da je dr. Capak ravnatelj jedne od najvažnijih državnih zdravstvenih institucija kao i činjenicu da svaku dijagnozu koja s njegovim potpisom iziđe u javnost, niti jedna druga državna institucija nije ovlaštena poništiti pa ni Ministarstvo vanjskih poslova, jer iza nje stoje najkompetentniji i ovlašteni stručnjaci i znanstvenici. Dakle kazati da ravnatelj jedne takve ustanove nije ovlašten i nema legitimitet za donošenje mjera u djelokrugu za

koji je zakonom utvrđen, a pogotovo da ne daj Bože nekome prijeti, nije samo ne poznavanje određene materije već i otvorena kleveta i uvreda ne samo spram odgovornoj osobi već i cijeloj instituciji kojoj je on na čelu.

Kao ilustraciju spomenut ću odluku koju sam početkom devedesetih u svojstvu ravnatelja Uprave za veterinarstvo R.H. donio, a radilo se o zabrani uvoza mesa i mesnih prerađevina iz jedne velike mesne industrije u Bosni i Hercegovini u Hrvatsku, a zbog opasnosti od unosa zaraznih bolesti. Pritisci i intervencije na cijelu hrvatsku politiku i pok. Predsjednika dr. Franju Tuđmana ne samo sa suprotne strane bili su za današnje prilike nezamislivi, ali zahtjevi da me se po hitnom postupku smijeni i odluka stavi van snage, na njihovu žalost ostali su uzaludni, jer je i sam Predsjednik znao da je odluka koju je donijelo tijelo ovlašteno za zaštitu države od zaraznih bolesti u potpunosti stručno opravdano i legitimno.

Također, svima je već poodavno jasno što gosp. Mazzocco i ovom prigodom nije propustio na ružan način očešati se i o Admirala Domazeta i njegov „pohod na Sloveniju”, branitelje i crkvu, ali to više i nije nikakva novost, pogotovo kad su u pitanju novinari poput njega, Dežulovića, Tomića, Pavičića sl.

Na kraju, kod nas više nije novost ono što piše, već tko je pisac, ali i tada se od pisca, odnosno autora članka očekuje bar minimum etičnosti da svojim zločestim konstrukcijama i proizvoljnim insinuacijama neutemeljeno ne blati odgovorne osobe, institucije kojima su one na ćelu i konačno samu državu čiji je i sam građanin.

dr. sc. Mate Brstilo