Kako se vrši devastacija prostora i krajolika u hrvatskom primorju

Danas u Hrvatskoj imamo udruge zelenih – lijeve, udruge za zaštitu okoliša, udruge za očuvanje prirodne obale i mnoge ekologijske udruge, ali iz dan u dan hrvatska priroda i okoliš postaju sve više uništeni, a primorski ambijenti su unakaženi prostorno, urbanistički, estetski i funkcionalno. Naselja se i dalje planiraju kao da živimo u antičkom dobu.

Što su radili suvremeni prostorni planeri i urbanisti u Dalmaciji, sjevernom primorju i Istri? Što su radili arhitekti, osim što su sudjelovali u legalizaciji svega i svačega bez urbanizacije prostora, zahvaljujući korumpiranoj vladi i saboru koji je neodgovorno izglasao zakon i tako devastirao cijelo hrvatsko primorje. U svijetu bez urbanizacije prostora ne može se graditi niti jedan objekt, dok se u Hrvatskoj građevinske dozvole izdaju na temelju prostornog plana.

U prostornom planu se daju samo uvjeti gradnje, a zbog toga nam treba lokacijska dozvola jer prostorni planovi nemaju građevinske zone sa različitim uvjetima gradnje. Urbanizirati prostor znači osigurati prometnice do svake građevinske zone, dovesti vodu, struju i kanalizaciju, te odrediti ulice najmanje širine 5.5 metara sa trotoarima sa strane i mogućnošću sadnje stabala. Na temelju uvjeta prostornog plana se ucrtaju gradilišta za gradnju sa brojevima parcela, što zadovoljava sve uvjete za izdavanje građevinske dozvole. U urbaniziranim zonama ne treba lokacijska dozvola, a građevinska dozvola se može izdati za tjedan dana na temelju izvedbenog projekta, bez ikakvih ucjena.

Tko nam nameće ovakve zakone?

Oportunisti i neznalice. Dok sve to gledam, čini mi se da na hrvatskom primorju uopće nema prostornih planera, urbanista i stručnjaka za krajolik i okoliš jer na njemu je uništen prirodni ambijent kamena i mora, bez urbanih parkova povezanih sa plažama, bez pravih i funkcionalnih prometnica i bez javnih parkirališta ili garaža.

O zelenilu ne treba ni govoriti jer su objekti grade na malim parcelama koje su površinski malo manje od objekta, bez parkirališta i bez zelenila, često izgrađeni do tri kata. Cijelo primorje je pokriveno borovima, a zbog toga ljeti su česti požari. Borove treba i sjeći i održavati, a uz naselja i u naseljima treba saditi bjelogoricu da bi se izbjegli požari. Bor samo može biti ukras u naseljima.

Eklatantan primjer ovakve prostorne devastacije je otok Vir, a o njemu pišem jer njegova devastacija mi je jako poznata i bolna od samog začetka. Mnogi to ni danas ne znaju, ali otok Vir je najviše uništili SDS i KOS, a zbog njih Vir nikad nije dobio struju ni vodu niti telefone u Jugoslaviji. Dodijeljeno je pet telefona koje su dobili suradnici, a na otoku Viru 1990. godine bilo izgrađeno sigurno 6 tisuća objekata bez definiranih prometnica, bez ikakvih uvjeta za gradnju, bez struje i bez vode.

Prvi devastator otoka Vira je bio Joso Gržeta, a njegov osobni urbanist je radio u Urbanističkom zavodu u Zadru koji nije urbanizirao naselja nego precrtavao vojne avionske snimke, a jedino je trebao ucrtati zelene površine, dakle, da bi se nacionaliziralo privatno zemljište po naputcima Gržete. Siguran sam da ''urbanisti'' kao mladi arhitekti nisu imali iskustva u urbanizaciji i prostornom planiranju jer to nije bilo prisutno ni u gradovima, a još manje po otocima i obalnim naseljima. Štoviše, sve zemljište na otoku Viru je bilo privatno i trebalo je drukčije pristupiti gradnji.

Kako je zemljište na otoku Viru bilo privatno, glavni urbanist Gržeta je najprije prodao svoja divlja gradilišta, a nakon toga je prodavao tuđa uz profit i tako započeo devastaciju otoka Vira. On je preko katastra određivao građevinske zone tako da je u zone ulazilo zemljište koje mu je bilo ponuđeno za prodaju. Ne mogu zamisliti da je katastar planirao građevinske zone na otoku Viru jer uvjeti prostornog uređenja i urbanizacije su bili definirani prostornim uređenjem i trebao bi ih planirati zavod za prostorno uređenje i urbanizaciju jer uvjeti gradnje su bili definirani zakonom.

U Viru građevinske zone je definirao zadarski katastar na zahtjev SDS i KOS-a. To nam otkriva kakva je korupcija bila u Jugoslaviji. Građevinske zone je određivao geometar katastra koji je zarađivao veliki novac mjereći sa kurdelom prodana gradilišta u privatnom aranžmanu dok je kao zaposlenik katastra zajedno sa Gržetom određivao ''građevinske zone''.

Gržetu je 1987. naslijedio u nezakonitosti Davor Kapović i tada je došlo do prvih rušenja na otoku Viru zbog potreba KOS-a. Kažem KOS-a jer je Davora Kapovića je na mjesto predsjednika MZ Vir postavio umirovljeni kosovac Nikola Budija, neobično aktivan na otoku Viru. Iste godine je predsjednik MZ Vir Davor Kapović ''raspisao'' referend za elektrizaciju, vodizaciju i telefonizaciju, što je koštalo svakoga vikendaša u Viru 8500 DM. Već iste godine se prijetilo rušenjem nekih objekata jer već 1988. godine su preko Vira naoružavani Srbi u Hrvatskoj i Bosni. To potvrđuju novootkriveni arsenali oružja u srbskim kućama diljem Hrvatske.

Uplaćeni novac je 1993. godine nestao jer ga je Davor Kapović držao u podrumu ''svojeg'' pansiona Katarine umjesto na banki, a MZ Vir je postala općina Vir. Dakle, općina Vir nije mogla naslijediti taj novac jer nije bio na računu MZ Vir. Tako je nestalo cca 46 milijuna DM ili cca 23 milijuna EURA i tako je Davor Kapović opljačkao vikendaše i postao virski i hrvatski tajkun, a po zakonu ratni profiter. Međutim, ni DORH ni USKOK nisu poduzeli ništa mada su imali kaznene prijave protiv njega. Zašto uopće imamo zakon o ratnom profiterstvu? Zar to nije podcjenjivanje ljudskoga uma?

Nakon protuzakonitog nastanka općine Vir i velike pljačke, Davor Kapović se povukao iz politike.

Davora Kapovića je kao prvi načelnik općine Vir naslijedio njegov rođak i suradnik i još jedan tajkun Rudi Kapović koji je smijenjen pa ga je naslijedio Miro Glavan. Načelnik Miro Glavan je cijeli otok pretvorio u građevinsku zonu, a to nam otkriva koliko razuma su imali općinski vijećnici i načelnik. Zamislite, taj plan je amenovalo ministarstvo graditeljstva i okoliša. No, i načelnik Glavan je smijenjen i za povjerenika je imenovan još jedan suradnik Željko Buškulić.

Načelnik Miro Glavan je sproveo katastarsku uknjižbu zemljišta radi posjedovnog lista uz pomoć suda i zemljišnih knjiga jer katastar nikad nije uveo rješenja ostavinskih rasprava u katastar ili gruntovnicu, a bez posjedovnog lista je bilo nemoguće ući u vlasništvo u gruntovnici mada je sve to po zakonu morao učiniti katastar i gruntovnica još u bivšoj državi, što je također naređeno u rješenju suda nakon ostavinske rasprave.

Najprije je sud prigodom uknjižbe krivotvorio posjede uz pomoć katastarskog geometra i sudca, te nepismenih i pokvarenih svjedoka, a vlasnici su za to, čini mi se, platili 1500 kuna. Pitam u što je utrošen toliko novac, a toliko vlasništva je krivotvoreno. Ispravno vlasništvo su dobili jedino vikendaši, dakle, 1/1 dok domicilno pučanstvo nije dobilo ništa mada su sve platili. Jedino je vlasništvo 1/1 dobio onaj koji je bio jedini nasljednik i oni koji su imali ''veze'' sa katastarskim geometrom.

Nakon toga je izvršena elektronička izmjera pa je vlasništvo još više pobrkano ili oteto. Danas postoje parcele koje nemaju pristupa jer su poništeni ''mrgilji'' i uknjiženi na nekoga sa ''vezom''. Glavne prometnice su skučene krađom i blagoslovom katastarskog geometra, sudca i nepismenih svjedoka. Katastarsku uknjižbu u posjed i izmjeru je navodno platila Norveška, pa se pitam u što je utrošen toliki novac? Po pisanju tiskovina proračun općine Vir je te godine bio veći od 10 milijuna maraka, gotovo veći od grada Zadra.

Totalna devastacija otoka Vira započinje 2001. godine kad vlast preuzimaju Rudi Kapović i Kristijan Kapović. Kako je Kristijan Kapović morao služiti vojni rok, prve dvije godine funkciju načelnika je vršio Rudi Kapović koji je vikendašima i Viranima izdavao općinske potvrde da mogu slobodno graditi na temelju prostornog plana kojeg je donio načelnik Miro Glavan.

Nikada mi neće biti jasno kako se Kristijan Kapović mogao kandidirati za načelnika ako je znao da mora iste godine odslužiti vojni rok. Međutim, kad se vratio iz vojske Izdate općinske potvrde nije uvažio načelnik Kristijan Kapović i srušio je neke objekte nakon Sanaderove uredbe, cca 100 izgrađenih objekata mada su rješenja za rušenje dobilo više od 3 tisuće vlasnika. Radi li se ovdje o vladavini prava ili o vladavini mafije? Koliki je bio reket?

Naime, prema riječima ministrice Matulović Dropulić načelnik Kapović joj je poslao slike koje objekte treba rušiti. Objekte su slikali komunalni redari. Mogu li joj vjerovati je veliko pitanje, a nastavak slijedi.

Srećko Radović