Premijer Plenković kao Tito

Nakon gotovo četiri godine vladavine premijera Plenkovića u stranci i državi, dobiva se dojam da je po vladanju sličan Titu – prikriveni despot, spletkar i kukavica. Tito je istupao u javnosti samo kad bi mu se uzdrmao tron, a isto čini i Plenković.

Tito je koristio Partiju, svoje povjerljive suradnike, urednike i novinare za svoje čistke, a Plenković koristi stranku, stožere, povjerenstva, svoje povjerljive suradnike i urednike medija da odrade prljave poslove za njega. Na temelju ovih spoznaja sam zaključio da se Plenković nikada svojevoljno neće povući sa hrvatske političke scene jer EU se mijenja nakon korona virusa.

No, njegovo ponašanje bi moglo dovesti do nestanka HDZ jer stariji birači HDZ-a izumiru, a mlađi će naučiti što je demokracija. Već danas mu preostaje jedino koalicija sa SDP, dakle, komunistima, a to mu je bila izvorna želja kad je došao na čelo HDZ-a. Zar nije gurnuo stranku prema lijevom centru uz blagoslov Šeksa?

Kada se EU promjeni, što je već danas kristalno jasno, on će postati još okrutniji prema članovima svoje stranke jer nije ostvario svoj europski san, pa će svoju narav nastojati ispuniti u Hrvatskoj. Boji se poraza pa donosi podle odluke, a to su odlike kukavice.

Plenković nije siguran u sebe pa osniva stožere i povjerenstva da bi donio odluku

Čim mu je u korona krizi postao ugrožen, osnovao je stožer za zaštitu od korona virusa na čije čelo je postavio svog povjerljivog potpredsjednika Vlade i mentora, bivšeg kosovaca i Mesićevog savjetnika. Zašto nije stao na čelo tog stožera ako je njegov mandat u EU je završio bez ikakvog učinka? Zašto se skriva iza stožera?

Da bi dobio simpatije europskih birokrata, Hrvatima je uz pomoć komunista nametnuo Istanbulsku konvenciju i Marakaški dogovor, a uz pomoć ministra uprave Kuščevića krivotvorio je broj potpisa za referende i zabranio njihovo održavanje. Izjavio je da ne želi da mu ''rulja'' nameće pravila.

Nije li Tito tako iskoristio Šubašića? Nije li se na podli i okrutan način Tito riješio Andrije Hebranga samo zato što je branio hrvatske interese i teritorij? Slično se Plenković rješava svojih neistomišljenika u Vladi ili na izbornim listama. Tito je to činio često fizičkim likvidacijama svojih protivnika, a Plenković to čini psihičkim mučenjem. Sjetimo se samo Vase. U tomu je jedina razlika, ali karakteri su im gotovo isti jer se u oba slučaja traži pokornost svojih suradnika.

Zar hrvatski branitelji nisu ginuli sa pokličem ''Za dom – spremni?

Plenković je imenovao povjerenstvo na čelu sa Kusićem koje je odlučilo da poklič ''Za dom – spremni'' nije braniteljski nego ustaški. Pa što ako je bio i ustaški? Zar se ustaše nisu borili za Hrvatsku i protiv komunističke ideologije i velike Srbije? Zar se četnici nisu borili za pokoravanje hrvatskog naroda, ali oni danas ne smetaju Plenkoviću. Najvjerojatnije vjeruje da su četnici bili crveni hrvatski partizani pa zbog toga slavi pokolj Hrvata u Srbu zajedno sa Pupovcem i SPC.

Međutim, taj poklič nikada nije bio ustaški, ali nakon odluke Povjerenstva, možemo reći da su svi hrvatski branitelji ustaše jer su se uz pomoć tog pokliča oslobađali straha pred mogućom smrću. Ustašama ih nazivaju srbočetnici i SPC, a možda i cijela Srbija, pa zašto ne bi hrvatski komunisti i komunistički novinari, a to im je omogućilo Kusićevo povjerenstvo. Ovaj put mu je Kusić donio odluku, što je nedvojbeno otkrilo njegovu nesigurnost

Nisam siguran je li hosovska ploča uklonjena iz Jasenovca prije ili poslije odluke Kusićevog povjerenstva, ali te branitelje su u Jasenovcu svirepo ubili četnici. Skidanje spomena na smrt hosovaca u Jasenovcu je bila nepromišljena i zločesta odluka Plenkovića samo da bi uz pomoć Pupovaca zadržao vlast. To se nikad ne može oprostiti ni Plenkoviću ni HDZ-u jer tim činom su zadali teški udarac svim stvarnim hrvatskim braniteljima sa prve crte bojišnice.

Kako je Plenković izabrao Milanovića za predsjednika države

Najprije je ušutkao predsjednicu svakodnevnim podvalama uz pomoć crvenih medija jer ona je bila naklonjena Americi dok je on bio naklonjen EU u kojoj je vidio svoju političku budućnost. Ona mu je bila velika konkurencija na političkoj sceni pa se nje želio riješiti. Koristeći predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, u Zagreb doveo srbijanskog predsjednika – četnika Vučića i tako je praktički izbacio iz utrke za predsjednicu. Tim činom je otkrio EU komisiji sve svoje sposobnosti u spletkarenju. Potom se dogodio kolač njegovom koalicijskom partneru Bandiću i njezin izbor za predsjednicu je gubio momentum uz pomoć Plenkovićevih suradnika i medija.

No, ni to mu nije bilo dovoljno pa je za svaki slučaj u utrku preko svojih poslušnika i udbaša iz Osijeka uvalio u kampanju još jednog licemjera – Škoru. Naime, Škoro je najprije postao kandidat bez ikakve podrške desnih stranaka jer je izjavio da će ući u kampanju ako to od njega zatraži ''narod''. Međutim, sve ukazuje da je to od njega zatražio Plenković, a na tu lažnu izjavu su nasjeli desničari.

Neki od tih desničara su shvatili svoje zablude tek kad Škoro nije podržao KGK i tako smo za predsjednika dobili nesposobnog i namrgođenog prevaranta Milanovića. Tako se Plenković oslobodio KGK. Danas Škori popularnost opada pa će ga se i njega odreći mada je sa njim imao drukčije planove. Sa Milanovićem se izvrsno slaže, a to je pokazala komemoracija u Jasenovcu jer je Milanović objelodanio njegove misli. Još jednom se skriva iza nekog drugoga. Tako je Hrvatska izgubila svoju najbolju promotoricu u svijetu.

Zar se mnogi konzervativni hadezeovci nisu odrekli HDZ-a zbog Plenkovića?

Nakon toliko poniženja i ušutkavanja, u drugom mandatu KGK bi postala slobodna jer se ne bi više bojala za nominaciju. Plenković bi se njoj trebao prilagoditi, a to mu je ulijevalo strah u kosti. No, desničari o tome nisu uopće promišljali i izabrali su kandidata koga je želio Plenković, a mnogi desničari su se zbog Plenkovića odrekli HDZ-a. Istu pogrešku su učinili 2009. kada su za predsjednika izabrali Josipovića umjesto Hebranga. Izborom Josipovića u Hrvatsku se samo potvrdio komunizam i lopovluk koje su započeli Mesić i Račan. Očito, hrvatski desničari su dva puta izabrali Mesića.

Ovo nam je otkrilo tko su hrvatski ''desničari'' koji nikada nisu promislili zašto Škoru podržavaju Mesić, Josipović i ''utjecajni'' mediji. Na čiji zahtjev je Škoro zatražio od svojih ''birača'' da upišu broj tri koji nije postojao na izbornoj listi. Zar je moguće da među desničarima nema razumnog i poštenog čovjeka koji bi im ukazao na takve pogrešne odluke, a kako mi se čini, desničari su nepopravljivi. Oni u svakoj podmetnutoj osobi vide spasitelja. Možda je u pitanju komunistička svijest.

Svi današnji aktivni desni političari su oportunisti, što je žalosno. Naime, cilj svih današnjih desnih političara je postati sabornik jer sabornici imaju visoke plaće i beneficije, a ne rade ništa nego se nameću neumjesnim blebetanjem u praznom Saboru. Ima, bez ikakve sumnje, iskrenih i poštenih desničara izvan politike, ali oni su shvatili sa kakvim ljudima će imati posla i zbog njih se ne upuštaju u političko djelovanje.

Zašto Plenković nikada na reagira na četničke uvrede i poniženja hrvatskog naroda?

Plenković kao predsjednik HDZ i hrvatski premijer nikad nije reagirao na Pupovčeve uvrede i lažno optuživanje hrvatskog naroda samo da bi sačuvao vlast. Nikad mu nije zasmetalo Pupovčevo četnikovanje po Srbiji i Republici srpskoj niti mu je ikada zasmetalo očijukanje Čovića sa četnikom Dodigom. Razumije li on uopće Daytonski sporazum? Nije nikad reagirao na izjave Vulina i Vučića, a zašutio je kada je Milanović ponovo pljunuo po svim braniteljima u Jasenovcu. Je li ovakav Premijer u stanju obraniti Hrvatsku od napada četnika?

Nakon svega, svaki razumni domoljub bi se morao upitati tko je Plenković i kuda vodi Hrvatsku i hrvatski narod. Plenković mora nestati sa političke scene ako Hrvatska želi opstati, a to se jedino može postići uvođenjem dopisnog i elektroničkog glasanja za sve hrvatske državljane koji žive izvan Hrvatske.

Najžalosnije je ipak što na hrvatskoj političkoj sceni nema iskrenih i poštenih domoljuba kojima je na prvom mjestu hrvatski boljitak i hrvatski narodni identitet.

Srećko Radović