Iz primjera Gadafija i Huseina, Erdogan nije ništa naučio
Kad se grade velebne predsjedničke palače i podižu zlatni kipovi Vođe, s režimom je gotovo. Vođa je pao, a da to još ni nezna. Pokazalo se da je turski predsjednik Erdogan ipak neprosvjećeni diktator islamizma kome još nije jasno da se kipovi, pogotovo zlatni, ne podižu živim državnicima, a kako su prošli Gadafi, Sadam Huseini i slični, čije su bronce stajale na svakome trgu i slavile njegovu veličinu, pokazala je povijest.
Erdogan nije baš ništa naučio. Podizanje pozlaćenog Erdogama u Wiesbadenu je guraanje prsta u oko krhkoj njemačkoj Vladi Angele Merkel koja baš zbog migranata neprestano puca i jedva se krpa. Ili se možda netko dobro narugao prikazavši Erdogana kao kafkijanskog činovnika nižeg razreda?
>>Zlatni kip turskog predsjednika Erdogana uznemirio građane Wiesbadena
Upravo su Angela Merkel i Recep Tayyip Erdogan 2015. osmislili „balkanski“ migranstki koridor i sve države na tom koridoru stavili u nezavidan položaj. Mogli su, ako su htjeli, osigurati izravni prijevoz migranata Turska – Nemačka zrakoplovima, maršutnim vlakovima i brodovima, a zemlje na „balkanskoj“ ruti poštedjeti svojih planova ambicija. Merkelica je raskriljenih ruku neprestano pozivala, a Erdogan puštao plimne valove migranata. Jesu li se ikad ikome ispričali zbog toga, nadoknadili počinjenu štetu, je li Andrej Plenković ovaj tjedan u Berlinu od Merkelice dobio ispriku?
Svako iz svog razloga, Merkelica i Erdogan, htjeli su migrante provlačiti kroz Grčku, Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju i Austriju i testirati koliko europska krotkost može izdržati poniženja, koliko daleko mogu ići predaleko i koliko je Europska Unija nemoćna, razjedinjena i svadljiva. I jednom i drugom odgovara upravo takva Europska Unija.
>>Marinko Ogorec: Migracije i migracijski tokovi su apsolutno najveći rizik za sigurnost Europe
Erdogan je pokazao tko je, što je i koliko umije, sada je na njegovim protivnicima u Turskoj i slobodnom demokratskom svijetu da pokažu što misle o njegovoj islamističkoj diktaturi kao prijetnji kakvom-takvom geopolitičkom balansu na Bliskom istoku i može li za jedno duže razdoblje Ataturkovu sekularnu Tursku pretvoriti u islamističku tiraniju?
Bosna i Hercegovina, odnosno jedan njezin dio, je indikator zbivanja u Turskoj, a Bakir Izetbegović je vidno plah i nervozan. Još se njegov san o bosanskoj džamahiriji nije ugasio, ali sve više poput fatamorgane treperi u bespućima islamističke tlapnje. Ako se sličan pozlaćeni Erdogan pojavi u Sarajevu, bit će to zasigurno nadgrobni spomenik ideji bosanske džamahirije.
Lako je izliti brončani kip, stotine istih, pozlatiti ih i potplatiti sljedbu erdoganovaca, ali kako zaustaviti galopirajuću inflaciju i devalvaciju turske lire; kako spriječiti panične redove pred bankama kad se jednom, vrlo uskoro, budu formirali? Možda suzavcem, gumenim mecima ili bojevim sreljivom, dodatnim uhićivanjima tisuća ili milijuna svojih građana pod optužbom da su unutarnji neprijatelji?
Još je lakše imati epizodnu ljubav s Rusijom; koketirati s Vladimirom Putinom da bi se napakostilo SAD-u i stvorilo utisak velike turske i Erdoganove suverenosti u vanjskoj politici. Erdogan želi zaboraviti da jedini pravi Putinov problem u Rusiji je islamizam svake vrste. Ne samo Čečeni, rat s Čečenima i neprestani krvavi sukobi, stalna prijetnja islamističkim terorizmom koji ugrožava unutarnju sigurnost Rusije. Tayyip Erdogan je barjaktar islamizma i podržava islamističku agresiju na kršćansku Europu pa mu postkomunistička i pravoslavna Rusija ni u čemu ne može biti partner.
>>Izetbegović u Ramalli pozvao na uspostavu palestinske države
Bakir Izetbegović je dočekan u palestinskoj samoupravi poput državnika, a ne kao član Predsjedništva BiH, tj. 1/3 najvišeg državnog tijela. Predsjednik Palestinske samouprave i vođa Fatha, Mahmud Abbas, dočekao ga je s najvećim državničkim počastima. Vladimir Putin ima razumijevanja za Palestince, jer je to kontinuitet sovjetizma, ali je borba protiv islamističkog terora za predsjednika Rusije daleko prioritetnije pitanje.
Mila Marušić