Logo

Na današnji dan umro je dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik suverene Republike Hrvatske i njen osnivač.

Zemlju je obranio od velikosrpske agresije frontovskim pristupom, kakav je u NOB-u prvi propovjedao Andrija Hebrang smatrajući da u borbi protiv fašista trebaju sudjelovati svi koji se pridruže borbi protiv fašizma. Komunisti su, nakon rata, zabranili, razjurili i pohapsili sve narodno-frontovske saveznike.

Frontovsku koncepciju u potpuno izmjenjenim okolnostima i s drugim ciljem, ali u sličnoj gramatici, ponovio je Tuđman. Njegov cilj bio je da stvori suverenu, demokratsku hrvatsku državu. Da bismo je stvorili morali smo imati najširi nacionalni front. Tuđman je, u navodnicima, mirio ustaše i partizane radi glavnog cilja - pobjede u ratu i stvaranje države. Kad je stvorimo neka u njoj dalje desni i lijevi ratuju kako znaju i mogu - ali u svojoj zemlji i u demokraciji, što se upravo i događa. Tuđmanova pomirba pomogla je da u obrambenom ratu ne dobijemo još jedan, građanski rat, uspio je stvoriti koaliciju gotovo svih političkih stranaka u državi tada, pa i tzv. ustaša i partizana. U unutrašnjim i vanjskopolitičkim okolnostima koje današnje ukrajinsko rukovodstvo ne može ni zamisliti, u izolaciji, bez međunarodne potpore, bez oružja i uz embargo na oružje, bez MMF-a i inozemnih kredita, uz pola milijuna izbjeglica i prognanika. Kao demokrat koji je u ratu, sve do međunarodnog priznanja Hrvatske, formirao demokratsku koaliciju iako je imao polupredsjedničke ovlasti.

Tuđmanovi kritičari najčešće izvrću taj kontekst i dvadeset pet godina nakon smrti tretiraju ga kao da je živ i kriv za razne probleme koji nas muče jer ne znamo kako se baviti njima. U prvi plan ističu ono što nas muči ovog trenutka, korupciju, klijentelizam, školstvo, zdravstvo, demografiju… Nemamo pojma kako to riješiti, ali Franjo je krivac!

U onome čime se on bavio bio je apsolutno uspješan: Tuđmanov cilj bio je suverena Hrvatska. Bio je državnik i vojskovođa. Nažalost, onaj dio javnosti koji kritički gleda na Tuđmana stavlja te stvari u drugi plan, kao da su sporedne i kao da ih je bilo tko mogao provesti, u smislu: 'Dobro, stvorio je državu, pobijedio u ratu, i...?"

Iako su mediji govorili o "dogovorenom ratu", Tuđman je vojno i politički porazio svog glavnog protivnika Slobodana Miloševića. Nisu ga pobijedili ni Mesić, ni Manolić, ni Izetbegović, a ni NATO.

Ono što mi zovemo tuđmanizam, što pretpostavlja jedan politički i ideološki koncept koji nadživljava onoga koji je pokrenuo neki važan historijski projekt, kao degolizam, maoziam, tačerizam itd., kod njega nije postojalo. Tuđman je prekratko živio u hrvatskoj državi da bi stvorio doktrinu koja bi se sačuvala do dana današnjega. Ne postoji doktrina koja se zove tuđmanizam. On je imao jedan jedini cilj i on je postignut. On je osnivač, moderne hrvatske države. On je Pater Patriae i gotovo, nema tu nikakvoga "I?".

Gordan Malić / Facebook

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.