Radikalizacija čedničkoga nastupanja
Ozbiljost i snagu hrvatska će politika pokazati u trenutku kad objelodani odluku o nabavi eskadrile bojnih zrakoplova F16, krene, unatoč rusofilnim protivnicima tog projekta, u izgradnju LNG terminala na Krku te proširenju kapaciteta riječke luke i izgradnju niskotračne pruge između Rijeke, Zagreba i madžarske granice
U Hrvatskoj je očito završila jedna povijesna etapa pa su se snage protivnika hrvatske državnosti prometnule iz mekoga čedništva u radikalnu provedbu svojih ideološko-političkih ciljeva. Svjedoči to i nedavno održan čednički dernek u zagrebačkom kazalištu Kerempuh, koje je svoje usluge pružilo skupini poprilično ugojenih jazavaca s naoštrenim zubima, sad već spremnima da "do istrage vaše ili naše" trijebe svoje hrvatske protivnike sve "dok se Srbi ne izdovolje".
>>Novo redateljsko mahnitanje jugoslavenskog nacionaliste
Ne bi to bilo ništa posebno da publika, a posebno neki u njoj, poput čelnika nekih političkih stranaka nisu se javno poistovjećivali s bojnim pokličima i pozivima na ubojstva reprezentativnih protvnika zločinačkoga jugoslavenskoga komunističkog režima.
Ovako očitovanje mržnje zaštićeno državnim i javnim ustanovama te poduprto političkim subvencijama pokazuje nemoć političkoga sustava da državu uredi na demokratskim načelima i dok još uvijek nije kasno provede lustraciju orjunaške falange i jugokomunističke ideologije koja je zaposjela znatan dio relevantnih nacionalnih kulturnih ustanova.
Znatnijim političkim ustrojavanjem ove će falangističke skupine, unatoč ili čak zahvaljujući svom manjinskom položaju u već predvidljivoj budućnosti zaposjesti i važne državne institucije, poput Ministarstva unutarnjih poslova ili ne daj Bože Ministarstva obrane, što bi mogao biti neposredan uvod u građanski rat.
Možda se nekima ova predviđanja mogu činiti pretjeranima, no iskustva iz bivše Milanovićeve vlade jasno pokazuju kako je već tada represivni aparat ne samo bio u pripravi nego je i poslan na prosvjednike - ratne invalide i branitelje, koje su od policijskoga nasilja spasila tek otvorena vrata crkve sv. Marka.
Još drastičniji slučaj policijskoga nasilja dogodio se u Vukovaru, kad su branitelji prosvjedovali protiv postavljanja t. zv. ćiriličnih ploča u Vukovaru, a izravna žrtva takvoga djelovanja bio je maloljetni hrvatski branitelj Darko Pajičić, za čiju smrt nitko još nije odgovarao.
Upletenost represivnoga aparata, što nečinidbom, a što opet činidbom, pokazuje i pokušaj jednoga dijela tadašnje politike da se obračuna s hrvatskim športskim uspjesima.
Kad već nisu mogli viteški spriječiti uspjehe hrvatske nogometne vrste, onda su na športskom borilištu u Splitu iscrtali njemačku nacističku svastiku, koja je međunarodnim športskim savezima trebala poslužiti kao povod za diskvalifikaciju Hrvatske s prestižnih svjetskih natjecanja.
Sve su to manifestacije orjunaške političke moći nasuprot sve nemoćnijem aparatu sadašnjega političkog sustava koji opstoji zahvaljujući tek minimalnom broju podignutih ruku u Hrvatskom državnom saboru.
Nemoć hrvatskih vlasti da zadnjih 18 godina riješe ključna unutarnjo-politička pitanja potiče u susjednim državama rast teritorijalnih apetita prema hrvatskom državnom prostoru. Zato se ne treba iznenaditi kad se jednoga dana bude ustanovilo da su susjedne politike usklađivale svoja agresivna djelovanja s orjunaškim falangama u hrvatskim javnim i državnim institucijama.
>>Metastazirali “Feral Tribun”, ili financiranje velikosrpskog projekta hrvatskim novcem
To, naime, pokazuju i sve glasniji prigovori navodno izazivačkoj hrvatskoj vanjskoj politici, koja tim potiče svoje susjede da žude za otimačinom njezina državnoga teritorija.
Na prvi bi se pogled, zbog djelomične nesposobnosti, nesnalaženja i neinventivnosti, naivnim promatračima to moglo i učiniti kao dovoljno razložan motiv za agresiju poput slovenske, bošnjačke ili pak koje druge na hrvatski prostor.
Istovjetnost i istodobnost nastupanja orjunaške falange s pojedinim političkim silnicama iz susjednih država ne samo da poriču takve tvrdnje, nego potvrđuju njihovo usklađeno djelovanje u pokušajima da se što više rastroji onaj dio državnoga aparata koji se još uvijek zalaže za obranu hrvatskih nacionalnih probitaka.
Tako rastrojena Hrvatska ne bi mogla biti ozbiljan zaštinik hrvatskoga naroda i hrvatskih nacionalnih interesa u BiH, što bi bila politička katastrofa u trenutku kad Europska unija i SAD pokušavaju promijeniti izborni zakon u BiH, kako bi Hrvati sami sebi birali političke predstavnike, a ne kao dosad da im to rade Bošnjaci.
>>Višnja Starešina: Hrvatska političko-diplomatska ofenziva u susjedstvu
Ozbiljost pa i snagu hrvatska će politika pokazati u trenutku kad objelodani odluku o nabavi eskadrile bojnih zrakoplova F16, krene, unatoč rusofilnim protivnicima projekta, u izgradnju LNG terminala na Krku te proširenju kapaciteta riječke luke i izgradnju niskotračne pruge između Rijeke, Zagreba i madžarske granice.
Pokretanjem tih projekata i možebitnom njihovom realizacijom slabjet će i platforme koje podupiru orjunaške falange, danas toliko aktivne u hrvatskom javnom, kulturnom i političkom životu!
Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo