Kurikularna reforma dugo pripreman projekt za stvaranje „Zapadnog Balkana“
Predsjednik vlade Andrej Plenković je u nedjelju izjavio da obrazovna reforma ide dalje, a za analizu Ministarstva obrazovanja o netransparentnostima u radnoj skupini za kurikularnu reformu, rekao da je to “ljetna tema koju će se brzo prebroditi”.
Međutim, nova saznanja o kurikularnoj reformi, njezinu nastanku, cilju i svrsi pokazat će ne samo da nije ljetna tema, već skrito i pomno dugo pripreman projekt za stvaranje „Zapadnog Balkana“. U međuvremenu je u javnost izašao podatak da su Crnogorci od riječi do riječi prepisali školski kurikul izrađen od strane Borisa Jokića i njegove ekspertne radne skupine. Sad će hrvatska javnost nekoliko dana slušati o tomu da je ono što je dobro crnogorskoj djeci, dobro i hrvatskoj djeci.
>>Crna Gora koristi Jokićev kurikulum
Prošli je tjedan održana sjednica srbijanske Skupštine, na kojoj se razmatrao i usvojio „Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i ostalih članica Inicijative za reformu obrazovanja u jugoistočnoj Evropi o sedištu Sekretarijata Inicijative za reformu obrazovanja u jugoistočnoj Evropi“. Prije no nastavimo, potrebno je vratiti se malo u prošlost. 2004. godine, prema naputcima Europske unije, osniva se nekakav „Education Reform Initiative of South Eastern Europe (ERI SEE), a sami se određuju kao „regional platform for cooperation in the field of education“ (regi(j)onalna platforma za suradnju u obrazovanju). Ciljevi te Inicijative su navedeni ovdje.
U okviru spomenute Inicijative, potpisana su tri Memoranduma: u Nikoziji (2003.), u Istambulu (2007.) te u Brdu (2010.) Nakon ovo posljednjeg memoranduma, ERI SEE je postala međunarodna organizacija.
Prema podatcima na stranicama MZOŠ-a: „Odluke o radu ERI SEE-a donosi Upravni odbor koji čine predstavnici ministarstava obrazovanja svih država članica i predstavnici konzultativnih tijela. Administrativnu potporu radu Upravnoga odbora pruža Tajništvo ERI SEE-a, koje se nalazi u Beogradu. Upravnim odborom predsjeda ministar obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Srbije“ (a tko drugi?). Zanimljive su države potpisnice: Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Albanija, Crna Gora i Moldavija, a promatrači su: Kosovo, Bugarska i Rumunjska. Hrvatska je potpisnica oba Memoranduma iz 2007. i 2010. godine, a predstavljao ju je ondašnji resorni ministar Radovan Fuchs. 2005. godine je osnovana Agencija za obrazovno reformske inicijative za jugoistočnu Europu koja je ukinuta 30. lipnja 2010. godine, budući od tada to vodi ERI SEE.
Na spomenutoj sjednici srbijanske skupštine je potvrđen Zakon čiji čl. 1. glasi: „Potvrđuje se Sporazum između Vlade Republike Srbije i ostalih članica Inicijative za reformu obrazovanja u Jugoistočnoj Evropi o sedištu Sekretarijata Inicijative za reformu obrazovanja u Jugoistočnoj Evropi, koji je potpisan 12. aprila 2013. godine u Beogradu.“ Nitko se iz vlade Zorana Milanovića nije pohvalio ovim diplomatskim podvigom, a hrvatski dokument o tomu je nemoguće naći. Cjelokupni srbijanski zakon se nalazi ovdje, a bitno je naglasiti da ono što je nekoć bila Agencija (2005.-2010.) sad postaje „Sekretarijat“ sa sjedištem u Beogradu.
>>„Zajedničkim“ jezikom do Treće Jugoslavije!
Ove obrazovno-reformske inicijative imaju za cilj sljedeće – uskladiti osnovnoškolsko, srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje u zemljama „regijona“. Svjetonazorski će se to svesti na jednako poimanje „zajedničke istorije“ i osvješćivanje o „zajedničkoj kulturi“. Zato i je počela inicijativa za zajedničkim jezikom – kako bi se prevladale nepobitne jezične zaprjeke u „regijonu“. Nadalje, kad se spomenemo nedavne ideje Bruxellesa i Berlina o zajedničkom tržištu „Zapadnog Balkana“, vidimo da nema slučajnosti; naime, u svim se ovim dokumentima kao cilj spominje usklađivanje obrazovanja radi sudjelovanja na „zajedničkom“ tržištu rada. Činjenica da su Crnogorci prepisali Jokićev kurikul samo je potvrda toga; svi će prepisati Jokićev kurikul – zato je Ekspertna skupina i bila etnički „raznovrsna“ budući je od početka pisana za „regijon“, a sve je, kao i u propaloj Jugoslaviji, financirala Hrvatska.
>>Josip Jović: Slijedi sukob HDZ-a i HNS-a?
Imenovanje ministrice obrazovanja Divjak, ministrice kulture Obuljen-Korižinek, ministrice gospodarstva Martine Dalić, ali i nove „ministarke spoljnih poslova“ Pejčinović-Burić, očito je nastavak politike osmišljene 2000-ih godina a vrijeme vlada Ivice Račana, Ive Sanadera i Jadranke Kosor, a nastavilo se preko vlade Zorana Milanovića do sadašnje Plenkovićeve vlade. U gospodarskom, kulturnom i vanjskopolitičko smislu Hrvatska se, nakon 2000. godine, sve otvorenije okreće Beogradu, Podgorici, Skopju, Sarajevu i t.d. Sad se isto događa i u obrazovnom smislu. Bilo je prijepora treba li nastaviti kurikularnu reformu; naposljetku se odlučilo nastaviti istu, doduše s preinakama podobnima hrvatskom tkivu. Međutim, imajući u vidu ove nove elemente, napose činjenice da se program hrvatskog obrazovanja piše u inozemstvu, te da treba biti usklađen s obrazovanjem siromašnih, divljih i nerazvijenih zemalja „regijona“.
Sad je i posve jasno zašto se toliko galamilo oko nastavka kurikularne reforme – jer je to projekt star 15 godina usmjeren stvaranju neke nakaradne jugoslavenske obrazovne inačice. Sad je jasno i zašto je ministar koji je najviše pridonio njezinu usporavanju i prestanku, Predrag Šustar, imao prosvjede na Jelačić Trgu, bio prozivan da je ustaša, klerofašist i slično.
Možda se sve ovo događa bez Plenkovićevog znanja; možda on o svemu ovom pojma nema niti je toga svjestan, no to bi značilo da nije sposoban biti predsjednikom vlade. U svjetlu ovih činjenica, jasno je da se kurikularna reforma ne smije nastaviti – ukoliko se u potpunosti ne dokine – na tomu će pasti i Plenkovićeva vlada.
>>Jedinstveno tržište "zapadnog Balkana" moglo bi pojačati ulogu Rusije
Hrvatima je dosta Jugoslavije i njezine stalne revitalizacije.
Josip Gajski