Homoseksualci, udbaši i ciljevi objave arhivske građe

“Mi imamo situaciju da su u komunističkom režimu bili ljudi prisluškivani i praćeni i to je zabilježeno. Sada se stavljaju u istu razinu, ako nema odgovarajućih mehanizama. Imate i pitanja primjerice zdravlja i spolnog života? Kakav je to javni interes? Podaci do kojih se došlo prisluškivanjem. Treba doraditi stvari da se ostvari pravi cilj“ – izjavio je Željko Reiner na sjednici za Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu.

Nakon ovakve izjave, svaki bi novinar u Njemačkoj, Francuskoj, SAD-u i drugim zemljama zapada počeo kopati i istraživati cijelu skupinu ljudi u čije je ime bivši predsjednik Sabora rekao to što je rekao.

Prije dva je mjeseca Gordan Maras u Saboru izjavio da ima više udbaša u HDZ-u nego u SDP-u. To je točno – brojčano – jer HDZ broji 200 000 članova, a SDP 40 000 stoga je statistički nužno više udbaša (djelatnika, doušnika, suradnika UDB-e) u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, no izraženo u postocima, SDP svakako prednjači. Iz toga slijedi da se MOST-ovu prijedlogu o otvaranju arhiva protive i stranka i partija, no, iako je strah partijaca temeljen na kriminalu i povlasticama uživanim temeljem tog kriminala, trenutni HDZ, osim jednog dijela njegova članstva (uglavnom politički neeksponiranog, poput Šeksa i drugih „seniora“) nema previše razloga za brigu. Naprotiv, trenutni „demokršćanski“ postav, nakon ovakve Reinerove izjave ozbiljno ugrožava skrivani homoseksualizam.

Zašto možemo biti sigurni da u SDP-u, barem među njihovim seniorima poput Neše Stazića, Ranka Ostojića, Ive Josipovića i dalje redom nema – homoseksualaca? Jer su ih oni i njima nalik ljudi do '90. godine progonili, prisluškivali, cinkali. Činjenica da su isti sad njihovi najveći apologeti samo je povijesna groteska, motivirana isključivo, prije svega financijsko-političkim interesima, jer Soros dobro plaća svoju pješadiju.

U Jugoslaviji se homoseksualce smatralo skupinom od interesa, smatrani su moralno nakaradnima (!) i predstavljali su možebitnu ugrozu po jugoslavenski socijalistički poredak jer su, kao i sve „opskurne“ skupine, predstavljali zatvorenu i malu zajednicu koju „vlastiti“ grijesi drže na okupu. Upravo zato se točno znalo tko se, kada i gdje upuštao u „homoseksualne“ aktivnosti.

Živimo u slobodnoj, demokratskoj zemlji gdje se nikoga ne osuđuje do onog trenutka kad počne otvoreno iritirati većinu puka, a to su katolički Hrvati. Nitko nema ništa protiv drugih naroda/manjina, ništa protiv drugih vjeroispovijesti, dapače, pa nitko nema ništa protiv spolnih sklonosti – dok se ne parodira ulicama i provocira. Dakle, tko god se srami svoje homoseksualne opredijeljenosti i boji se da bi otvaranje arhiva narušilo nečiju slobodu, tom strahu naprosto nema temelja, jer, ili je deklarirani homoseksualac koji odlazi u takve klubove, okupljanja ili sudjeluje u paradama, ili je homoseksualac unutar vlastitih zidova, što također nitko ne će osuditi.

Dogoditi se jedino može „osuda“ ukoliko se ispostavi da je politički predstavnik demokršćana – homoseksualac – jer to predstavlja duboko licemjerje, prijevaru i izdaju politike za koju se netko zalaže. Često se čuju optužbe od strane komunističkih liberala da se „konzervativni“ svjetonazor pokušava nametnuti svima – to nije točno – već se od političara, ali i drugih javnih osoba koje zastupaju i promiču određene vrijednosti, iste te vrijednosti i žive, jer se u protivnom ne razlikuju od dojučerašnjih komunista, danas velikih liberala.

Stoga nitko ne može argumentirati da pitanje spolnosti i spolnog opredjeljenja spada u pojedinčevu privatnost jer više nismo u totalitarnom režimu, osim ako se ne radi o pedofiliji, zoofiliji, nekrofiliji i ostalim zakonom zabranjenim „filijama“. Unatoč sabotažama i cinkanjima State Departmentu, Hrvati su vrlo tolerantan narod – ta toleriraju sve i svašta već stotinu godina – pa će tako tolerirati i novootkrivenog homoseksualca.

Doduše, druga je stvar kako će tu homoseksualnost birači honorirati na izborima jer se ipak radi o demokršćanima, a ne liberalima ili anarhistima… Sjetimo li se što je Ladislav Ilčić rekao za HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika Varaždina, i kako su se nakon toga u HDZ-u uvrijedili, onda Reinerova izjava poprima jednu dubinu zaista vrijednu pažnje svakog novinara u Hrvatskoj.

U svakom se slučaju homoseksualizma ne treba sramiti, ali se treba sramiti ovakvih bijednih odugovlačenja kako bi se iz arhiva u „kupljenom vremenu“ moglo ukloniti kompromitirajuće materijale.

Josip Gajski