Hrvatska Maria Montessori
Što god mislili, jedno se mora priznati agitpropovcima i antifa petokolonašima – dosljedni su i uporni u svojoj protuhrvatskoj djelatnosti. Aca Stanković je za novogodišnju emisiju NU2, doveo više gostiju, za koje je kazao da su obilježili prošlu, 2016. godinu.
Zanemarivši naša dva zlatna vaterpolista i gospođu koja je posvojila osmero djece, pa čak i onog novinara koji istražuje Todorića te neku Zrinku Paladino koja je dovedena samo kako bi govorila protiv Bandića – kako su Boris Jokić i Berislav Jelinić obilježili 2016. godinu?
Jokić nam je dobro znan kao čelnik “ekspertne” skupine za jugoslavensku kurikularnu reformu; taj suvremeni Moša Pijade (želio bi biti Maria Montessori) osobno je odabran od drugova Milanovića i Budaka, a oni pak od Budimira Lončara kao perjanice novog jugoslavenstva – i nije uspio. Stanković je ponovio laž o 50 000 izašlih na prosvjed u Zagrebu za nastavak tzv. kurikularne reforme, u ovom slučaju, a suprotno jugoslavensko-srpskoj praksi da se svaka brojka, ovisno o potrebi, množi ili dijeli s minimum 10 – bilo je deset tisuća ljudi, ako.
Čini se da je intelektualni proletarijat teško podnio preinake u kurikularnoj reformi – u nju su dodani stručanjci (a ne “eksperti”) upućeni u zanat, što je već rana, a da su k tomu i Hrvati te hrvatski orijentirani – to je sol na ranu.
Između ostalog, tih je petnaestak minuta Jokić iskoristio kako bi optužio akademika Vladimira Paara za plagijanje, ni manje ni više, nego srbijanskih tekstova. I taj je igrokaz bio presmiješan; Stanković je čitao na hrvatskom, a Jokić na srpskom istovjetne ulomke navodno palgiranog teksta kojeg potpisuje Paar. Stanković je time svoj “profesionalizam”, uprkos svemu, doveo na još nižu razinu.
Zanimljivo je također bilo pozivanje Berislava Jelinića, urednika i novinara “Nacionala” (dvojba je jedino na koju se naciju odnosi, jugoslavensku ili srbijansku?). Jelinić je, mučeći se ne govoriti ekavicom (!), za Karamarka kazao da je intelektualno potkapacitiran; što je točno, jer da Karamarko ima intelektualnih kapaciteta, već bi odavno protiv Jelinića podnio niz kaznenih prijava, što za veleizdaju, što za klevetu.
U najmanju je ruku simbolično što se takvima daje medijski prostor – osobi koja po zadatku i bez trunke savjesti plasira laži i lažne dokumente, na taj način destabilizirajući vlast. Upravo je Jelinić autor protuhrvatskog pamfleta protiv trenutnog ministra obrane Damira Krstičevića u kojemu se tvrdi da je s HV-om navodno počinio zločine u BiH.
Dovođenje takvih gostiju, izuzev naših zlatnih veslača, i govoreći javnosti da su takvi obilježili prošlu godinu samo ukazuje na pomračenje uma i drukčije poimanje zbilje. Slijednici “antifašizma”, “vaspitani” i školovani u šumi, istjerani su na čistac i ne preostaje im ništa no za šumom tugovati te napadati sve žešće i žešće.
Sukladno tomu je notorna jugoslavenčina Velimir Visković poručio generalu Željku Galsnoviću da ode na liječenje, osjetivši se prozvanim u Glasnovićevoj novogodišnjoj čestitci. I u tome ima istine, jer, Visković je hrvatsku enciklopedistiku izliječio od – pismenosti i suvislosti – pokazavši da je vrstan Krležin učenik. Ukoliko se Glasnović ili bilo tko drugi želi onepismeniti, eto gardista Viskovića u LZMK-u, naravno, blizu Titovog trga.
Ipak, u jednome su “antifašisti” zakazali; naime, nisu nas zaštitili od fašizma koji se svakog prvog dana Nove godine održava u Beču. Poznati novogodišnji koncert bečkih filharmoničara prvi je put izveden 31. 12. 1939. Znamo da su nacisti 1938. pripojili Austriju, stoga je novogodišnji koncert fašistička tekovina, kao u Hrvatskoj kuna. Zaista čudi izostanak barem otvorenog pisma austrijskim vlastima, ako ne i prosvjed neradničke fronte ili koga već. Možda sirote nisu znali, ali eto, sad znaju; tko će nas inače štititi od bujanja fašizma?
Josip Gajski