Što se događa iza kulisa ove političke krize?
Što se to događa u Hrvatskoj, pitaju se mnogi razumni ljudi, koji nikako ne mogu prihvatiti potaknuti javnin linč pojedinih političara.
Kaos što su ga potaknuli Milanovićevi neokomunisti nakon poraza na izborima za Hrvatski državni sabor proširio se iz saborskih fotelja u medije, a onda se razlio po ulicama i zagrebačkom glavnom trgu u obliku prosvjeda za nastavkom reforme hrvatskogaškolstva.
Time je umjetno stvorena kriza, koja je nakon prosvjedne bujice na političku površinu izbacila stanovitoga Borisa Jokića, koji osim potpore plaćenih sindikalnih vođa i njemačko-austrijskih bankara,što većdesetljeće i pol sustavno iz Hrvatske izvalče milijarde kuna, ne može imati nikakvu ozbiljnu potporu školskoj reformi u Hrvatskoj.
>>Anarho-revolucionari Vladu pokušavaju rušiti na ulici
Naime, riječje o reformi školstva koja bi trebala, poput nekadašnje šuvarice,potpuno devastirati hrvatsku srednjoškolsku i pučkoškolsku naobrazbu te Hrvate dugoročno pretvoriti u njemačko-austrijske robove.
Zato je javna potpora Jokićevoj reformi, osim u Zagrebu, uglavnom podbacila u svim hrvatskim gradovima.
No projekt Jokiću pruskoj strategiji i nema baš posebnu obrazvnu ulogu. Naime, njegova je zadaća, nakon što je pročitan politički projekt MOST-a, prikupiti dio izbornoga tijela koji se opire HDZ-u i nakon možebitnoga uspjeha na izvanrednim parlamentarnim izborima zajedno sa Zoranom Milanovićem ustrojiti neoboljševičku i regionalnim konceptima sklonu vlast u Hrvatskoj.
>>Tko je platio školovanje "reformatora" Borisa Jokića?
Ne treba zaboraviti kako je krizu dosadašnje vlade HDZ-a i MOST-a potaknuo upravo vođa neokuminističke stranke Zoran Milanović, zahtjevom da saborski zastupnici glasuju o povjerenju prvom potpredsjednuiku vlade i predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku.
Taj poziv prihvatio je čelni čovjek MOST-a Božo Petrov,čime se uklopio u Milanovićevu neokomunističku kampanju. Nopotpora, koju je Petrov dobio u misiji za rušenje vlade od zastupnika HDZ-a u Europskom parlamentu, ne može se svoditi tek na osobni obračuna jednoga istrošenog političara kaošto je Vladimir Šeks i njegova političkoga favorita Andreja Plenkovića, koji bi nasilnim putem, poput Ive Sanadera preuzeo HDZ.
>>Vladimir Šeks: Ubrzo ćemo doznati kako je tekao razgovor premijera i predsjednice
Naime, hdz-ovi zastupnici u EU-parlamentu samo su artikulirali stajališta svojih narodnjačkih kolega iz EU-a, a poglavito t. zv. njemačkih kršćanskih demokrata, koji su pod utjecajem pruske politike većodavno napustili sustav kršćanskih vrijednosti, a umjesto njih promiču i zastupaju jednu inačicu militantne pruske politike, koja se nasuprot američkoj strategiji,želi integrirati s putinovskom politikom sadašnje Rusije i na taj način diktirati politkiku cijelom svijetu.
Ta pruska politika, koju nažalost nežele ili pak ne mogu vidjeti hdzovski zastupnici u Europskom parlamentu nije ništa drugo nego svojevrsna politika IV. Reicha, kojoj svaka sloboda nacionalne države, a pogotovo samostojnost država na potezu od Baltika do Jadrana, smeta u provedbi velepruske svjetske strategije.
U tom kontekstu valja gledati ne samo na političko ponašanje Bože Petrova i panslavenskoga svjetlonoše Zorana Milanovića u rušenju Tomislava Karamarka, nego i na Karamarkovu odluku da se i sam, zajedno s Petrovom i Oreškovićem, povuče iz vlade, kako bi se preslagivanjem omogućila samostojnost hrvatskoj državi.
>>Ivan M. Ban: Kriza vlasti – pretposljednja epizoda
Nažalost, zbog buke u medijima, preko kojih se inače vodi kampanja za konačnim uništenjem HDZ-a, u projekt rušenja Tomislava Karamarka, uključio se i jedan dio hdz-ovaca, koji u svojoj intelektualnoj skučenosti ne mogu raspoznati razliku između inozemnih tendencija i vlastitih ambicija.
U tom hdz-ovskom pohodu protiv vlastitoga predsjednika kojeg su nedavno sami izabrali do izražaja dolaze tek egoistične osobine nezatomljenih ambicija nekih pojedinaca iz vrha stranke.
Oni bi, naime, po svom habitusu i samio trebali znati kako unutar stranke nije problem srušiti predsjednika, ali pod uvjetom da zato postoje objektivni razlozi. Ako su korektni i pošteni političari ondaće javnosti, barem onoj koja je vjerna strancišto ju je utemeljio prvi hrvatski predsjednik, iznijeti dovoljno uvjerljive argumente koji potvrđuju Milanovićeve i zahtjeve Bože Petrova za opozivom Tomislava Karamarka.
U protivnom, taće ih HDZ-u vjerna javnost, smatrati samo dijelom kampanje koju vodi neokomunistička stranka Zorana Milanovića kako bišto prije preuzela vlast u Hrvatskoj i tako državu vratila u sklop balkanskih asocijacija, toliko poželjenih razmještanju ruskoga kapitala i ustrojavanju zajedničkoga prostora potrebnoga za rusko nastupanje prema Sredozemlju i Bliskom istoku.
>>Nema dvojbi tko je ključni strateški saveznik današnje Hrvatske
U trenutku dok ovočitate vjerojatnoće biti razrješene hrvatske političke dvojbe, paće Hrvatska imati prigodu da na temelju većprovedenih prošlogodišnjih izbora sastavi novu vladu ili pak pod snažnim utjecajem paklenih nastojanja Zorana Milanovića izići ponovno na izbore za Hrvatski državni sabor.
U prvoj inačici, dakle preslagivanju vlade,većbi bio stanoviti uspjeh i sama činjenica da se takva vlada može uopće složiti.
Prigovori HDZ-u ili pak mandataru zbog možebitnoga izostavljanja ili zamjene ministarskih mjesta potpuno su neutemeljeni, jer je u sadašnjim okolnostima važno tek očuvati vladu i omogućiti njezino trajanje. Naime, zadaća je presložene vlade da do novih izbora premosti vremensku prazninu, pripremi izbore i sačuva američko-hrvatsko pratnerstvo.
>>Miroslav Šimić: Ako se od rušenja Vlade ne odustane slijedi raspuštanje Sabora
Vlada koja ima tek minimalnu prednost u saboruionakomože samo u naznakama voditi računa o vitalnim interesima hrvatske države, ali se zato može barem opirati realizaciji neprijateljskih strategija, koje danas preko MOST-a, a većsutra preko militantnih zagovaratelja Jokićeve reformeškolstva nastoje hrvatsku državu utopiti u bezlični balkanski prostor kojiće služiti tek kao poligon za realizaciju germansko-ruskih interesa u nastupanju prema Aziji, Africi i Sredozemlju.
Ivan Svićušić