Koga bari Sanja Barić?

Koju god glavu pogledate, kojim god člankom prođete, za koji god stavak zapnete, dakle kamo god bili u Ustavu, susrećete Sanju Barić. Ta je ustavnopravna posvuduša bila anonymus, docentica na katedri (predstojnica katedre) za Ustavno pravo u Rijeci do referenduma o braku udruge U ime obitelji, a svi se sjećamo kako je po tom pitanju zborila.

I gle čuda, nakon nekoliko njezinih izjava, dosjetili se na Pravnom fakultetu u Rijeci kako predstojnik katedre ne može biti docent te jer doc. dr. sc. Sanja Barić postala izv. prof. dr. sc. (razlika je u svoti koja mjesečno sjeda na račun). Nedugo se nakon toga pridružila ekipi Ive Josipovića na njegovom pravom putu prema izmjeni ustava, a to je putovanje završilo sretno – za Hrvatsku i Hrvate.

Ukoliko niste Riječanin, ne možete zamisliti koliko težak život živi naša ustavnopravna stručnjakinja (ekspert, reklo bi se na starohrvatskom). Živi u vili na Pećinama, kojih je tamo cijeli niz, a većina ih je s početka 20. stoljeća, dakle secesijske austro-ugarske građevine velike vrijednosti i s prekrasnim pogledom na more, u susjedstvu, primjerice, Damira Vrhovnika (kuma Slavka Linića i bivšeg direktora Viktora Lenca) i plemićke obitelji Vitezić. Pretpostavljam da je jednoga dana, umorna od pogleda na sjeverni Kvarner, otoke Krk, Cres i istočnu obalu Istre, ozlojađena profesorskom plaćom na fakultetu te iživcirana radom u saborskom odboru rekla u sebi: „I have to make a difference!“, kako već glasi ta isklišejizirana floskula mladomarksističke propagande te odlučila progovoriti o pravima istospolnih zajednica kad se o njihovim pravima uopće nije govorilo, već se govorilo o ustavnom određenju braka kao zajednice muškarca i žene; ništa više, ništa manje. Ne treba spočitavati nekomu njegovo bogatstvo i imućnost, pogotovo ako je stečeno pošteno, ali je potrebno ocrtati klasičnog salonskog ljevičara koji besposličari u svojoj vili i dijeli prava svima i svakome jer on sam ima napretek.

Od studenata kojima ona predaje ćete čuti da je lezbijka, ako politička korektnost uopće tolerira ovaj naziv, što bi opravdalo njezin mnogobojni pogled na svijet, a prisustvujete li njezinim predavanjima ćete, shvativši pritom da su protuhrvatska, naprosto zaspati jer je loš govornik, loš predavač i loš prenositelj znanja (znanje diskutabilno).

Dakle, Hrvati je imaju čast slušati već dvije godine, od njezinog tupljenja o pravima istospolnih parova (o kojima nikad nije bilo govora), preko toga da je pri skupljanju potpisa za referendum o braku trebao biti naveden broj članka Ustava (što je prvorazredna besmislica), do podupiranja ideje da bi se potpisi trebali prikupljati u prostorijama državne uprave, što bi predstavljalo najveću moguću nedemokratičnost u demokratskom sustavu.

Bila je uvažena (izvanredna) profesorica Barić glasna i pri galami oko potrebnih potpisa za raspisivanje referenduma, gdje je bok uz bok stajala bauku Bauku te promašila za samo 46 000 ljudi, ali to je sitnica pa joj se ne može uzeti za zlo. Kad je sunce obasjalo Hrvatsku te je sin ubojice poslan u ropotarnicu povijesti, počela je priča da je drugi krug predsjedničkih izbora bio nevažeći, naravno, jer je crveni vrag (ne misli se na navijača Manchester Uniteda!) izgubio unatoč 300 000 nepostojećih glasova koji su dobro poslužili 2010. i u dva navrata Velikim Obrvama (desna je obrva komunistička, lijeva je ustaška ili?), te se ustvanopravna stručnjakinja i ovdje osjećala dužnom izreći kako se pitanje legitimiteta drugog kruga izbora može postaviti Ustavnom sudu, što po se bi ne znači ništa, jer se dosta toga može, ali se ipak ne učini.

Za vrijeme referenduma o outsourcingu i monetizaciji autocesta nije bila glasna jer je svu umnu moć posvetila pitanju ćirilice u Vukovaru. Istina, nerazumno bi bilo određenoj skupini ljudi, bila ona manjina ili većina, dati moć odlučivanja o manjini; no, s obzirom na vukovarsku prošlost i općenito hrvatsku prošlost sa Srbima i njihovim ophođenjem s Hrvatima, trebalo je prikupljeni broj potpisa shvatiti kao indikaciju da nešto nije u redu. Postoji slučaj kad strogo provođenje prava stvara nepravdu, odnosno čini nepravo, i pravi bi ustavnopravni stručnjak i analitičan um takvo nešto uočio, a ne bi galamio oko toga i tvrdio da se raspisivanjem referenduma o ćirilici dovodi u pitanje sam legitimitet Hrvatske države.

Mladen Bajić će biti zapamćen kao Glavni državni odvjetnik koji je najviše pridonio kriminalu u Hrvatskoj povijesti, možda više no Đukanović u Crnoj Gori, a prema tome je i trebao biti najizgledniji kandidat za ustavnog suca. Spomenutim je istupima Sanja Barić „barila“ Milanovića ili koga god tko je krojač trenutne hrvatske politike i samo je Božja intervencija spriječila njezino uvrštenje među ustavne suce. Sanja Barić je svojim diletantskim istupima zasjenila umornog i nepouzdanog kriminalca Bajića, pokazala se kao pravi, stameni i nepokolebljivi vojnik partije te su joj nedostajala samo dva glasa do jednog od najviših položaja moći u Hrvatskoj.

Nedavno je otvoreno pitanje nadnevka (datuma, rečeno čistim hrvatskim) održanja parlamentarnih izbora te je opet omogućeno baljezganje uvažene izvanredne profesorice Barić. O svakom se dosadašnjem pitanju izjasnila potpuno subjektivno, nestručno uz pokazivanje temeljnog neznanja, što zakona, što Ustava, stoga ne čudi da je i ovaj put stala na stranu bauka Bauka i Vesne Pusić, ismijavajući Vladimira Šeksa, koji je, što god mislili o njem, čovjek koji je napisao Ustav i vjerojatno je njegov najbolji poznavatelj. Članak 2. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor glasi: „Mandat zastupnika izabranih u Hrvatski sabor (dalje: Sabor) traje 4 godine i može se produljiti samo u slučaju rata ili u slučajevima iz članka 17. i 100. Ustava Republike Hrvatske.“ Dakle, ako mandat zastupnika traje 4 godine, onda i sabor zasjeda četiri godine od prvog zasjedanja, odnosno početka mandata, i to je nesporno, a spomenuti se članci, iznimke 17. i 100., odnose samo na stanje rata i izvanredno stanje. Nije potreban studij prava, a nekmoli magisterij i doktorat kako bi se shvatilo o čemu se radi.

Jedno je sigurno, Sanja Barić opet baljezga u korist ove, hrvatskom narodu neprijateljske vlade te na samo sebi svojstven način „bari“ premijera (mada njemu za oko zapinju mlađe i ljepše) kako bi se opet pokušala uvući u redove ustavnih sudaca. Neka nam dragi Bog i ovaj put pomogne te je u tome spriječi.

Josip Gajski