Damir Pešorda: Mister Good i crveno čudovište kukurikul
Predstavljajući reformski program predsjednik Vlade RH Tihomir Orešković junački se uhvatio u koštac s monstrumom od riječi kukurikulom. Unatoč njegovu junaštvu monstrum ga je savladao, tako da je samo pozoran i upućen slušatelj mogao dokučiti o čemu je popularni Tim uopće govorio. A govorio je, čini se, o ''cjelovitoj kurikularnoj reformi'' Borisa Jokića.
Sam termin kurikulum u konkretnom kontekstunije dobar. Riječ curriculum izvodi se od latinskog glagola curro (trčati, teći), te bi je trebalo prevoditi na hrvatski kao trk, trčanje, tečaj. Talijanska inačica je corso, iz čega je razvidno da bismo curriculum mogli prevesti i kao kurs ili korzo. Osim toga, trebalo bi pisati i govoriti kurikul a ne kurikulum jer ovaj –um otpada kada se ta i slične riječi preuzimaju u hrvatski jezik iz latinskog jezika. U svakom slučaju, u Jokićevu ''kurikklumu'' um je otpao iako ga je autor, protivno jezičnoj praksi hrvatskog jezika, zadržao.
Nema valjana razloga da se izbaci dobri stari ''plan i program'' kako bi se našlo mjesta za kurikulum. Sve ono što se navodno novo uvodi kurikulom moglo se uvesti i pod naslovom ''plan i program'', a kada se već uvodio novi termin, mogla je to biti i prevedenica na hrvatski. Recimo – tečaj. Ali to ne bi zvučalo onako umno i moćno kao – kurikulum! Ili barem pokondirene tikve tako misle.
No, čak i ako ostavimo po strani te dvojbe oko termina, ostaje žalosna činjenica da je u biti riječ o jednom do srži ideologiziranom dokumentu usmjerenom na destruiranje nastave nacionalne književnosti, jezika, povijesti i geografije, a upravo je skandalozno da predsjednik hrvatske vlade to kukavičje jaje ponosno ističe kao jednu od glavnih reformi. Koja već sljedeće školske godine eksperimentalno ide u šezdeset razreda.
To govori o žalosnoj činjenici da je Domoljubna koalicija uglavnom već odustala od svojih obećanja i da su ustuknuli pred grajom zapjenjene ljevice. Nitko više ne govori o promjeni naziva Sabora, pojedinih ministarstava itd. Čak ni te uistinu jeftine i simbolične reforme nisu, izgleda, u stanju provesti u djelo. Ako je produžetak radnog vijeka do šezdeset sedme godine, uvođenje poreza na nekretnine, rasprodaja onog što je još ostalo i naslijeđena ''cjelovita kurikularna reforma'' sve što nam nudi mister Good, onda bi bolje bilo da se nije ni prihvaćao posla kojemu očito nije dorastao.
Međutim, lako je za njega, on se vjerojatno uvijek može vratiti svojim bivšim poslodavcima, ali što će biti s HDZ-om iznevjeri li još jednom!? I što će biti s narodom ako se njegova stožerna stranka još jednom pokaže nedoraslom povijesnom trenutku!?
Damir Pešorda