Jesu li agresori u vrijeme rata otuđivali ili "spašavali" hrvatska kulturna i ina bogatstva?

Hrvatska je pravna država. Za to smo se i borili. Pravda i demokracija na prvom su mjestu. Stoga, svi oni koji su navodno počinili neko kazneno djelo trebaju i moraju odgovarati. Kao što vidimo, Državno odvjetništvo Uskok i ostale službe rade svoj posao i svako malo netko završi u Remetincu ili u nekoj drugoj robijašnici.

Te i takve "spektakularne" akcije iznimno dobro prate i pojedini mediji, koji su bolje i više informirani (sic!) od samih navodnih prekršitelja. Čak znaju kad će i tko u koje vrijeme te poglavito gdje biti i uhićen, pa se uvijek pojave na pravom mjestu, kao "slučajno".

No, je li krivično djelo ako vam netko ukrade kulturno i gospodarsko blago? Svi će reći: pa kakvo je to pitanje, kad se u Hrvatskoj i za ukradenu "kokoš" završi na robiji, da ne bi kojim slučajem ponovili djelo ili utjecali na svjedoke.

Međutim, kad ste čuli da je netko priveden ili odgovarao za teške krađe u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata, a u kojima su sudjelovali Srbi i Crnogorci, koji su bili agresori na Republiku Hrvatsku? Oni su u to ratno vrijeme, zajedno s pripadnicima zločinačke JNA i domaćim izdajicama, pokrali iznimno veliki broj umjetničkih djela, strojeva i štošta drugoga, iz značajnih tvrtki (Borovo, Saponia, npr.) i sve, ali baš sve, do čega su stigli. Koliko je samo opljačkano hrvatskih kuća, osobito u okupiranim krajevima kao što su bili Vukovar ili Knin?

Od 2001. do 2013. iz Srbije i manjim dijelom iz Crne Gore, prema nekim izvorima, u hrvatske muzeje, galerije i crkve vraćena su 25.262 pokretna kulturna dobra, dok se za još mnogo više traga (a zapravo ih se više i ne traži).

Dakle, oni koji su otuđili to kulturno blago (vjerojatno za to što ga nisu mogli prodati!?) jednostavno su ga vratili, jer ne znaju što bi s njime. Pa, ti koji su ga vratili vjerojatno su ga i otuđili (ukrali), a s obzirom da je riječ o pravom bogatstvu trebali su i odgovarati, tim više što su i Srbija i Crna Gora pravne države. Ali, ništa od toga. Hrvatska je sretna da im je okupator barem nešto vratio, a okupatori su pak još više radosni što su se opljačkano, s kojim ne znaju što će, vratili. I pojeo vuk magare.

Da komedija bude još i veća Srbi i Crnogorci postavljaju i pitanje: je li ono u ratu devedesetih otuđeno i ukradeno, kako ističu hrvatski političari, ali i branitelji, ili je samo sklonjeno na sigurno? U Beogradu je početkom rata osnovan i poseban krizni stožer čiji je zadatak bio da se s određenih hrvatskih područja evakuira pojedine predmete ili kompletne riznice. Srbi danas naglašavaju da su to blago "evakuirali" ( mi kažemo otuđili) "stručnjaci" (lopovi) iz kulturnih institucija Srbije. Oni su to, nadodaju, otuđili (krali) po najvišim standardima struke, a u skladu sa važećim europskim i svjetskim konvencijama! Da pukneš od smijeha!

Te koji su "spašavali" kulturno i ino blago iz Hrvatske okupatori nazivaju "dobrotvorima", a mi pljačkašima i tražimo da svi oni koji su u vrijeme Domovinskog rata krali po Hrvatskoj i to vozili (uz pomoć zločinačke JNA) u Srbiju i Crnu Goru budu kažnjeni – po zakonu, tim više što je zauvijek nestalo na desetine tisuća vrijednih predmeta. Naime, Srbi i Crnogorci nisu samo pljačkali gospodarska i kulturna blaga, već i vrijednu dokumentaciju.

Ili, drugim riječima, sve što su stigli! (Čak i opeku s pojedinih kuća!)

Srbi sada okreću ploču, pa traže, da ti pamet stane, da Hrvatska goni i kazni sve one koji su u vrijeme rata uništavali srpsku imovinu. Naime, s takvom politikom, koju recimo podržava Documenta ili Sava Štrbac, ispada da su i na tom polju (krađa i uništavanja) jedni i drugi bili isti. Kad ste primjerice čuli da su Hrvati u vrijeme Domovinskog rata pljačkali, odnosno kako Srbi vele, "sklonili" vrijedno kulturno i gospodarsko blago iz Srbije i Crne Gore u Hrvatsku? Da, umalo smo "zaboravili" da tamo nije bilo rata, da se ratovalo samo na području Hrvatske, a o Bosni i Hercegovini i tamošnjim pljačkama da i ne govorimo.

Stoga, pravila su jasna: ako je netko nešto otuđio, a poglavito u vrijeme rata, taj zbog toga treba i odgovarati!

Ne možemo se i ne smijemo zadovoljavati da nam agresor sada, nakon toliko godina, vraća tek "mrvice", ono što njemu više ne treba, ili, kako smo već rekli, što nisu mogli prodati.

Krađa je krađa!

A da krađa ipak nije krađa (u tome su Srbi vrsni majstori) došlo je do potpisivanja (čujte sad ovo!) Protokola o povratku pokretnih kulturnih dobara koje su "evakuirali" Srbi, a kojeg su 2012. potpisali ministri kulture Andrea Zlatar Violić i Predrag Marković. Protokolom se regulira način i dinamika povrata preostalih kulturnih dobara, poglavito onih srpskih koji su otuđeni u vrijeme Domovinskog rata.

Kad ih se pita, zbog čega su u vrijeme agresije sve što je imalo bilo kakvu vrijednost, a koju su uspjeli dohvatiti, prebacivali u Beograd, Novi Sad, Podgoricu i drugdje, Srbi odgovaraju da su "spašavali sav materijal iz hrvatskih muzeja, galerija, crkava, bolnica...", pa i iz velikih hrvatskih tvornica, hotela, a i onima iz obiteljskih kuća Hrvata.

Dakle, kako Srbi i Crnogorci "nisu" bili agresori, rekli bi Teršelič, Pusić, Stanimirović ili onaj riječki "pizdun" Frljić, tako "nisu" ni otuđivali (krali) po Hrvatskoj, već su samo – "spašavali" ili "evakuirali"!

I ta svinjarija očito kao takva prolazi i kod hrvatskih pravosudnih organa, ali i kod aktualne politike, pa ne će biti, kako neki misle, "spektakularnih" uhićenja zbog otuđivanja (krađa) u vrijeme oslobođenja i stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.

To se dakako ne odnosi na Hrvate već isključivo na one koji su bili na strani agresora!

Mladen Pavković