Željko Komšić želi nadzor nad ključnim polugama obavještajno-sigurnosnog sustava u BiH
Iako je predsjednik Demokratskog fronta Željko Komšić po okončanju pregovora o formiranju koalicije sa SDA i HDZ-om BiH rekao da neće tražiti “ni jednu hrvatsku, ali ni jednu bošnjačku poziciju u Vladi F BiH” izgleda da se predomislio.
Prema medijskim nagađanjima Komšić sada traži jednak broj ministarskih pozicija u izvršnoj vlasti F BiH kao i HDZ BiH, uz obrazloženje da imaju više zastupničkih mandata u Federalnom parlamentu od te stranke.
Na današnjoj tiskovnoj konferenciji u Sarajevu Komšić je neizravno potvrdio da je broj mandata s kojim raspolaže njegov glavni ulog u pregovorima.
– Po meni, broj mandata koji imate definira i ono koliko imate, tako da kažem, pravo i moralno i političko da zahtijevate, kada je riječ o nekim ministarskim pozicijama – kazao je Komšić.
Sudeći prema informacijama sarajevskih insiderskih krugova Željka Komšića iznimno zanimaju pozicije u MUP-u Federacije BiH i Obavještajno-sigurnosnoj agenciji (OSA-i) za koje navodno već ima spremna kadrovska rješenja.
Raniji hrvatski član Predsjedništva BiH, koji je na to mjesto izabran bošnjačkim glasovima, sada po istom načelu želi rasporediti svoje ljude u hrvatskoj i srpskoj kvoti Federalnog MUP-a. Po istom načelu Komšić i njegovi savjetnici žele i glavnu hrvatsku poziciju u krovnoj obavještajnoj agenciji (OSA-i).
- Za ključno mjesto u OSA-i Komšićevi suradnici spremaju dobro poznati stari "hrvatski" kadar Zlatka Miletića, sina Jovana i Ajše - uvjeravaju nas insideri.
Pojašnjavajući ovu situaciju, insiderski krugovi navode da Komšićeva "fronta", uz očitu želju ostvarivanja nadzora nad ključnim polugama sigurnosno-obavještajnog sustava želi osigurati nadzor nad borbom protiv korupcije u kojoj bi mogu "pasti mnogi kapitalci".
Osim toga, čini se da Komšić ima i skrivenog "asa u rukavu".
Željko Komšić nikada nije skrivao, niti danas pokušava skriti, da je on po svome svjetonazoru klasični Titoist, odnos komunista jugoslavenskog tipa, kao što je i dobar dio njegovih sljedbenika.
Upravo zbog toga, sudeći prema insiderskim izvorima, Komšić je od svog okružja izložen svakodnevnim pritiscima da im pokuša osigurati ključna mjesta u obavještajno-sigurnosnom sustavu.
Dva su razloga za to. Prvi je naravno njihovo osobno pozicioniranje. Drugi razlog, i puno značajniji, je vezan za činjenicu da je većina spomenutih osoba vezana za nekadašnje jugoslavenske tajne službe ili bošnjačku Agenciju za istrage i dokumentaciju (AID). Osiguravanjem pozicija u tom segmentu društva Komšićevi sljedbenici vjeruju da će i u slijedeće četiri godine moći opstruirati mnoge istrage, uključujući i istrage o ubojstvima žrtva komunističkog režima.
Zanimljivo će biti vidjeti na koji će se način prema ovakvim Komšićevim zahtjevima postaviti Dragan Čović i Bakir Izetbegović, legitimni čelnici hrvatskog i bošnjačkog naroda u BiH.
I. Pehar