Zašto Obersnel nije završio u pritvoru?
Skoro pa dočekasmo znakovitu obljetnicu dvaju „nemilih“ događaja: jednog u Zagrebu, drugog u Rijeci. Naime prije šest godina (21. listopada 2014.) uhićen je Miro Laco, hrvatski branitelj, pukovnik po činu, jer je dao službeni automobil Grada Zagreba da preveze novinarku Milu Horvat na hitni onkološki zahvat u Beč.
Pušten je iz Remetinca tek uz jamčevinu od 1.000 000 kn. A kad je po izlasku iz zatvora izjavio u novinama da se ne osjeća krivim i da bi u takvoj i sličnoj situaciji sve ponovio, USKOK je tražio da se vrati u Remetinec, Ranko pendrek nije tek tako popuštao, a i Zoranu Milanoviću se svidjelo krotiti odmetnuti grad Zagreb. Ne treba podsjećati da je zbog istog krimena optužen i završio u Remetincu i Lacov šef, zagrebačni gradonačelnik Milan Bandić.
Dana 20. studenog ove godine, u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku ratni zločinac i hrvatski izdajnik, Budimir Lončar, osoba koja je dvaput izdala hrvatske interese, 1945. i 1991., predstavio je svoju uglancanu biografiju krcatu komunističke propagande. Veličanju Lončareva dvostrukog izdajništva nazočili su lokalni crveni kmeri i autonomaši u punom sastavu. Nakon prigodnog „časa istorije“ i slavlja zločinačke Titove tiranije uža svita borbenih ulizica otišla je na večeru u „sigurnu kuću“ kod starog doušnika Stevice Karapandže u Lovran. Tamo su se u užem sastavu nastavili prisjećati Titinih dana i one slavne države Jugoslavije u kojoj je Tito bio najbolji političar, a Stevica najbolji kuhar.
Kako to da gradonačelnik Rijeke, Vojko Obersnel nije završio u Remetincu, jer je po Budimira Lončara sa ženom (i njegovog dečka Jakovinu) u Zagreb otišao službeni automobil? Potom su im i automobil i vozač bili na raspolaganju sve vrijeme boravka u Rijeci, a kad je Lončareva riječka turneja završila (posjetom „Galebu“), službeni automobil s vozačem vratio je jugoslavensku veličinu (i njegovog dečka) Zagreb.
Dakle Vojko Obersnel nije ustupio službeni automobil da se hitno preveze bolesna osoba, i nije bila riječ o hitnom medicinskom slučaju, već je službeni automobil bio na usluzi hrvatskom zlotvoru, uz Josipa Manolića jednoj od posljednjih sablasti titoizma. Partija čuva svoje drugove, zar ne Božinoviću?
I onda se Plenković najprije snebiva, a potom prijeti izmišljenim poticateljima radikalizacije. Ne želi vidjeti da ovakvi i puno odvratniji događaji slažu mozaik nakaznog vladanja Hrvatskom i nije čudno da se puni vreća ogorčenja svih koji osjećaju zadah prošlih vremena iz Plenkoviđevih usta. Samo je pitanje dana, tjedna ili mjeseci kad će šavovi na hrvatskom strpljenju popustiti i nakon pobjedonosnog „Bljeska“ i „Oluje“ puknut će grom.
F. Perić