Je li HDZ u stanju pobjediti i na unutarstranačkim izborima?
Ostane li Andrej Plenković na položaju HDZ-ovog predsjednika nakon predstojećih unutarstranačkih izbora, neovisno izabranim potpredsjednicima i zamjeniku predsjednika, izgledan je sljedeći scenarij.
HDZ na čelu s Plenkovićem gubi sljedeće parlamentarne izbore, ma koliko se promijenila politika u predizborno vrijeme ili se zaoštrila retorika, jer se poimanje i percepcija stranke svodi na njezina čelnika, a ljudi ne će tako lako zaboraviti Plenkovićev raskorak s konzervativnom, demokršćanskom i uopće desnom političkom idejom, protuprirodne koalicije, grupu Borg i lex Agrokor, prepuštanje obrazovanja HNS-u, opstruiranje kampanje bivše predsjednice, gomilanje birokratskog aparata i t.d.
>>CRO Demoskop: U budućem vodstvu HDZ-a obadvije će opcije biti ravnomjerno zastupljene
Broj osvojenih mandata na sljedećim parlamentarnim izborima će biti rekordno nizak tako nastavljajući dosadašnji izborni potop na europarlamentarnim i predsjedničkim izborima, sve pod "odvažnim" ili "vjerodostojnim" vodstvom Andreja Plenkovića i njegovih pulena.
U tom je smislu izvjesno formalno formiranje velike koalicije HDZ-SDP, koja u biti već uvelike postoji na svim razinama vlasti, čime će Hrvatska demokratska zajednica završiti na povijesnom političkom smetlištu i to će biti njezin definitivan kraj. S obzirom da Plenković osobno, kao čelni čovjek stranke, nema koalicijski potencijal s HDZ-u prirodnim i bliskim strankama, ne će moći koalirati praktički ni s kim, osim eventualno SDP-om.
Ne dođe li do velike koalicije, Plenković će podnijeti ostavku, odnosno bit će prisiljen na ostavku te će uslijediti novi unutarstranački izborni proces, no to će značiti izgubljene 4 godine koje će stranka provesti oporavljajući se u parlamentarnoj oporbi, a o posljedicama za samu državu i narod ne treba posebno govoriti.
Dakle, HDZ na čelu s Plenkovićem gubi u svakom slučaju, stoga nije jasno temeljem čega je velika većina čelnika gradskih i županijskih organizacija dala potporu aktualnom vodstvu stranke, napose uzevši u obzir izgubljene europarlamentarne i još važnije predsjedničke izbore koji su završili dovođenjem Zorana Milanovića na vlast.
Svi se oni koji podupiru ovaj i ovakav HDZ moraju zapitati ima li smisla podržavati aktualno stranačko vodstvo isključivo jer je predsjednik stranke trenutno, te u sljedećih nešto više od pola godine, ujedno i predsjednik vlade, ako je Plenkovićevu HDZ-u zajamčen poraz na sljedećim parlamentarnim izborima, odnosno da je jedini način za ostanak na vlasti velika koalicija – što će značiti političku smrt ove nekoć državotvorne stranke i pokreta.
S druge strane, dolazak Mire Kovača na mjesto predsjednika HDZ-a u svakom slučaju poboljšava položaj stranke kako uoči, tako i nakon sljedećih parlamentarnih izbora. Kovačeva eventualna unutarstranačka pobjeda će barem donekle HDZ-ovom biračkom tijelu značiti da je završilo vrijeme ljevičarenja, protuprirodnih koalicija i od doba Sanadera neviđene korupcije što će rezultirati ne značajno, ali svakako boljim izbornim rezultatom. Također, Miro Kovač s Penavom, Brkićem, Stierom i Tolušićem ima nemjerljivo bolji koalicijski potencijal, kako sa suverenistima ili Škorinim Domovinskim pokretom, jer nemaju trenutno najveći teret stranke – Andreja Plenkovića.
Isto se tako mora jasno kazati da će HDZ, u slučaju Kovačeve pobjede, morati vratiti izgubljenu vjerodostojnost, što se može postići samo radikalnim potezima, od kojih se ne smije isključiti raskid koalicije s HNS-om i Pupovcem te Bandićevim "žetončićima". U tom je smislu vrlo važan odabir novog Glavnog državnog odvjetnika koji bi morao započeti s procesuiranjem političara za čiji kriminal postoji toliko objavljenih dokaza po internetu da nije potrebno ni provoditi istragu.
Glede onih koji ističu da HDZ ne će opet rušiti vlastitu vladu, koliko god taj stav bio racionalan i utemeljen, valja istaknuti da HDZ mora vratiti teško narušenu i izobličenu vjerodostojnost, a iniciranje prijevremenih izbora možda na prvu izgleda kao kratkoročan gubitak, no dugoročno bi korist mogla biti veća.
Uzgred, od Tuđmanove smrti HDZ-om vlada posvemašnje odsustvo dugoročnog planiranja i promišljanja, stoga bi stranka morala i o tomu voditi računa u ovim prijelomnim trenucima kad će se napokon morati odabrati između tabora suverenista i globalista. Najzad, svima se onima koji se protive iniciranju prijevremenih izbora može poručiti da je HDZ rušio svoju vladu na početku njezina mandata, te da rušenje vlastite vlade na kraju mandata nije nimalo usporedivo, a moglo bi biti politički oportuno.
U svakom slučaju, ostane li Andrej Plenković na čelu stranke, moći ćemo bez ustezanja ustvrditi da HDZ nije u stanju pobijediti ni na unutarstranačkim izborima.
Mila Marušić