Muslimansko-pravoslavna podjela BiH
Nije jasno gdje su u rusko-turskim podjelama BiH, političari iz Republike Hrvatske našli svoj interes. To stajalište postaje razvidnim tek nakon nevjerojatne šutnje hrvatskih dužnosnika, koji su problem hercegbosanskih Hrvata nedavno prešutjeli pred carigradskim sultanom, umjesto da ga upozore na ciničnu politiku sarajevskih aga, kojima je krajnji cilj potpuno iskorjenjivanje Hrvata iz BiH, što bi se bez ustrojavanje hrvatske teritorijalne jedinice vrlo brzo moglo i dogoditi
Protuhrvatski bijes srpskih političara koji se nedavno u Banja Luci kroz kampanju javnoga linča protiv katoličkoga biskupa Franje Komarice pretvorio u prijetnju, očekivano u Bosni i Hercegovini nije dobio adekvatan protuodgovor, ponaprije od onih bošnjačkih političkih snaga koje bar na javnoj razini zastupaju jedinstvenu bosanskohercegovačku državu. Stanovitu potporu mons. Komarici tek je pružio mjesni bošnjački aktivist, dok je austrijski upravitelj Valentin Inzko vjerojatno bio zauzet oko prebrojavanja glasova na tek završenim predsjedničkim izborima u Austriji, gdje je pod svaku cijenu omraženoga desničara morao pobijediti krajnji ljevičarski ekstremist.
Svojevrsnu potporu banjalučkom biskupu očitovao je i jedan dio javnika i političara iz Republike Hrvatske, a neki su među njima iskoristili tu prigodu samo kao zgodan pokušaj da još jednom napadnu hrvatske političare iz BiH, a ponajprije Dragana Čovića, zbog njegove navodne suradnje sa srpskim političarem Miloradom Dodigom, koji je i potaknuo kampanju protiv biskupa Komarice. Premda je upravo Čović, za razliku od njih, pružio ljudsku potporu biskupu i najavio svoj posjet Banja Luci, one koji su slali poruke iz Zagreba to je najmanje zanimalo. Naime, teško je povjerovati kako oni ne znaju da hrvatski političari u BiH tek figuriraju kao ukras bošnjačko-muslimanskoj demokraciji, čiji je politički cilj uspostava unitarističke i centralističke države. Zato je i zagrebački napadaj na Čovića, bez obzira na zadovoljstvo hercegbosanskih Hrvata Čovićevom politikom, ponaprije napadaj na prirodne težnje hrvatskoga naroda da se poput Bošnjaka i Srba napokon i sam teritorijalno ustroji.
Kad bi Čović, kao predsjednik hrvatske federalne jedinice, mlako branio biskupa Komaricu, onda bi tek zagrebački prigovori mogli imati određenoga smisla. U protivnom, oni se pretvaraju tek u svojevrsnu potporu uspostavi unitarističke i bošnjačko-muslimanske države na račun hercegbosanskih Hrvata, a na određen način i manje razvidno legaliziraju čak i srpski komad Bosne i Hercegovine, što ga je međunarodna zajednica priznala entitetom. Koliko ima istine u tim zagrebačkim porukama najbolje svjedoči jedan drugi i za Hrvate nimalo ugodan događaj.
Naime, Sud BiH je ovih dana potvrdio optužnicu za ratne zločine protiv umirovljenoga generala Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obraneZlatana Mije Jelića, optuživši ga da je zbog "strateškoga cilja hrvatskoga naroda" počinio etničko čišćenje i progon bošnjačkoga stanovništva. Optužnica je dio prljave kampanje koju vodi muslimansko-bošnjačko vodstvo protiv hrvatskoga naroda u BiH, ali i Republike Hrvatske, zbog nikad dovršena ratnoga osvajanja hercegbosanskih područja, preko kojih je Alija Izetbegović pokušao dolinom Neretve izići na Jadransko more. Kao opće uporište za optužnicu protiv generala Zlatana Mije Jelića i cijeloga niza hrvatskih branitelja bošnjačko šerijatsko pravo pronalazi u prvostupanjskoj presudi generalu Slobodanu Praljku i skupini na Haaškom tribunalu.
Na pravosudni progon hrvatskih zapovjednika i političara zagrebački javnici šute već godinu i pol dana, što samo pokazuje da im nije stalo ni do Hrvatske, ni do Hrvata u BiH. Bit će da se i oni ravnaju poput službene politike, koja tvrdi da je hrvatska politika prema BiH istovjetna amanetskoj politici carigradskoga sultana. Ako je pak to istina, zašto onda pojedini hrvatski dužnosnici, čak i onda kad se prepiru sa srpskim političarima iz BiH, na određn način uvažavaju "legitimitet" srpskoga entiteta kao države?
>>Višnja Starešina: Erdogan i uguz-begovi
Nisu li možda i zagrebački dužnosnici, unatoč javnom rogoborenju, pristali na podjelu BiH između islamskih Bošnjaka, koje podupre Erdoganova Turska i pravoslavnih Srba, iza kojih stoji Putinova Rusija. Gdje su u tim rusko-turskim podjelama političari iz Republike Hrvatske našli svoj interes nije jasno. To stajalište postaje razvidnim tek nakon nevjerojatne šutnje hrvatskih dužnosnika, koji su problem hercegbosanskih Hrvata prešutjeli pred sultanom, umjesto da ga upozore na ciničnu politiku sarajevskih aga, kojima je krajnji cilj potpuno iskorjenjivanje Hrvata iz BiH, što bi se bez teritorijalne hrvatske jedinice vrlo brzo moglo i dogoditi.
Ivan Svićušić