Zašto najružniji galame i traže izmišljena prava?
Pogledate li sve te razvikane “antifašiste”, udruge ove, udruge one, razne neradnike i probisvijete, pripadnike tzv. LGBT zajednice, centre za suočavanje s budućnošću i prošlošću, centre za mirovne studije, protagore, molekule i sve dalje redom, ne možete ne zamijetiti da su to sve ružna lica, međutim i po rodnom listu one su “ljepši” spol.
Promotrite li ih, ili već na prvi pogled, opažate gadne face s kojima se ne mogu mjeriti ni divljaci s “čakijama” u kljovama, ni četnici iz kragujevačkog “sokaka”, a bome ni drumsko-partizanski “secikese”.
Pogledajte samo ta izbezumljena od mržnje i podbuhla od rakije i zloće lica Urše Raukar, Vesne Teršelič, Sandre Benčić, Nadežde Čačinović, Miljenke Ćurković ili Sanje Sarnavke; to nisu B.a.B.e nego v.e.p.r.o.v.i. ženskog spola, mogli bismo ih nazvati v.e.p.r.o.v.k.e. Ne čudi što dižu toliku galamu, jer su ih u mladosti svi štapom od sebe odgurivali (i klepali tim istim štapovima) pa sad urliču kako bi barem jednim kadrom bile ovjekovječene na partizanskom “derneku” neradničke fronte, kad ih je već filmsko platno odavno otpisalo. Među muškima bi im mogli parirati jedino “manekeni” poput Neše Stazića, Jože Manolića i Peđe Grbina.
Također je zanimljivo, da su sve te pripadnice raznih parazitskih udruga, napose LGBT, uvijek tuste, musave, mahom kratke kose (“četka” frizura), masne, znojne, vonjave (rakija), neuredne i neoprene, ukašene s nekoliko dlakavih bradavica na licu. Nije sve u izgledu, ali slučajnost pripadanja i izgleda je zastrašujuća: možda se tako pronalaze inovačenju? I sve je to od početka tako, prvih feminističkih pokreta. Zašto istaknute ljepotice nisu feministice?
Sve se te "ljepotice" mogu podičiti samo parazitskim odnosom spram društva, isisavanjem državnog novca, lijenošću i humanitarnim dokoličarenjem. Revne su i uspješne jedino u pronalasku ustaša, ali pritom se nikad ne zasite ustaških kuna: kune naprijed, ustaše stoj. I onda tvrde da se lezbijstvo ne bira – slažem se – ako vas ni jedan muškarac ne želi, onda zbilja nema izbora…
Tu je potrebno spomenuti i politički klijentelizam tih "lijepih" žena koji je do savršenstva dovela “besna” Vesna Pusić u svom pročetničkom HNS-u, a sav je taj uspjeh postigla bez diplome srednje škole. Pokušajte pronaći u HNS-u, na bilo kojoj višoj stranačkoj poziciji – lijepu ženu. Toga nema. A “besna” je Vesna posebno alergična na mlade djevojke. Njezina je oholost svima poznata i zasjenjuje ju jedino taština i afektiranje nazalima. Ona ne dopušta da njezinu orjunaško-ustaško-partizansko-udbašku "ljepotu" itko zasjeni. Priznajmo, pored Mrak-Taritaš i Zlatar-Violić, Vesna Pusić izgleda poput top modela, i time je cilj ostvaren 100% za razliku od promilnih vrijednosti HNS-a na izborima.
“Hrvatskom” “antifašističkom” scenom dominiraju samoupravne neradnice i sindikalne pijandure koje uz čašicu uzdišu za minulim sinekurama i besklasnim društvom u kojem su sve drugarice i “drugarke” – jednake. Čak i one ružne, jer uvijek se našao netko od drugova koji ih je prigrlio po partijskom zadatku… Zato se i toliko bore za rodnu ideologiju – u kojoj nema podjele na spolove, nego na izmišljene rodove kako bi svoju “prirodno stanje lica” mogle okarakterizirati kao “jedinstvenu rodnu konstrukciju” – kao "ljepotu" istu i jednaku kod muškaraca i žena. S jednom razlikom: ružnoća se muškarcima ne zamjera.
Također su i revne “prvoborke” protiv navodnog klerofašizma i ugroze sekularne države. U duhu svojeg “progresivizma” uvjerene su da je čovjek postao iz majmuna – i toga se nepokolebljivo drže jer su u pravu kad god se pogledaju u zrcalo. Stoga ne bi smjele osporavati da su im djedovi i bake sišli s grane kako bi dohvatili otpalu bananu. Tko drži da je od majmuna postao, majmunira se na ulici i majmunu nalikuje – mora biti majmun.
Zaključno, ne samo da Hrvatsku svakodnevno tiranizira manjina, polupismena i nepismena, potomci šumskih razbojnika, već su to sve ružni ljudi, možda je to uvijet? Ružne, potrošene, neugledne, neuporabljive i beskorisne usidjelice kojima nitko ni bananu iz ruke ne bi uzeo, a kamo li sklopiti ni životno partnerstvo, brak?!
Ružnoća nad ljepotom ima tu prednost što ljepota prolazi, a ružnoća ostaje, kaže Balzac; to potvrđuje poznata slika Fransa Halsa „Malle Babbe“ (vidi se da je jedno „b“ s vremenom ispalo), odnosno čovjek koji ugleda jednu od gore navedenih „krasotica“, ovjekovječen je na slici „Krik“ Eduarda Muncha.
Sve u svemu, naše LGBT „antifa prvoborke“ ne će ostati zapamćene ni po čemu, osim po veleizdaji, galami i – naravno – okorjeloj ružnoći što kulja iznutra i lijepi se na njihova lica. I ostale dijelove tijela, naravno.
Mila Marušić