Nimalo bezopasan Dudek iz Kanade
Ipak moram razočarati ljubitelje dobre urote i ostale pametnjakoviće sa šanka sklone kavanskom sveznanju: vjerojatno ne postoji „velika zakulisna igra“.
Zavjera na ovim prostorima nema velikih izgleda, obično ne uspjeva: glupost i previd redovito su izglednija mogućnost i neprestano na djelu. I nemojmo potcijeniti lijenost. Nego Dudek iz Kanade je u Tevi bio zadužen za „dhirty jobs“. Izgledom češkog turiste koji se u tamnom odijelu uputio na Biokovo postigao je prihvatljiv izgled za čovjeka koji nosi loše vijesti. Po naputku svojih šefova i samoga gazde, gasio je i palio pogone i tvornice, smjenjivao menadžere i uprave, a s birokratskim izgledom uspjevao je ostavljati dojam dobrohotnog pivopije.
>>Zašto je Tihomir Orešković promašaj
Odnarođeni Hrvat došao je u Plivu 2009. godine s nula znanja hrvatskog jezika, makar je Hrvatsku napustio kao dječačić, od roditelja Hrvata. Dakle kojim se to poslom njegova majka bavila u Kanadi da kod sina nije uspjela obdržati znanje materinjskog jezika? Možda neurokiruškim zahvatima, stalno na iscrpljujućim operacijama ili se od istih odmarala pa je odgoj prepuštala britanskoj guvernanti? Zapravo, na kojem jeziku Tihomir Orešković komunicira sa svojom djecom i suprugom, danas u Hrvatskoj? I koja je sada izlika?
I to je sâm početak, to je bitno, a ne kakvom je akrobacijom i prijevarom Tiho Dudek obmanuo Tomislava Karamarka i njegov zdrug zadužen za provjeru. Vjerojatno lukavošću i prijetvornošću – a to su loše ljudske osobine, pogotovo za predsjednika Vlade – uz obilnu „pomoć“ dvoličnih inozemnih mentora, takozvanih hrvatskih prijatelja. Više se ni oporba ne naslađuje, naročito poslije predsjedničinih teških diskvalifikacija Dragana Lozančića. U bubnju su svi troje: Dragan Lozančić jer je radio nečasno, tj. SOA-e pretvorio u SDPartijsku ćeliju, Zoran Milanović jer je poticao i koristio nečastan rad ravnatelja SOA-e, uostalom sama ideja da se SOA-e pretvori u partijski servis(?), a hrvatska Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović jer sve to mora potkrijepiti nečim opipljivim – a onda se uhićuje.
>>Grabar-Kitarović: Lozančić je bio osobni obavještajac Zorana Milanovića
Zoran Milanović je najavio i obećao pakao, i to ima svatko tko se zatekne u „Zokijevom“ restoranu za vrijeme dok podnapiti bivši predsjednik Vlade urla i sikće; posebno je nezgodno ako se s njim zateknete u zahodu. Međutim to nije taj obećani pakao, nego žalosna priredba nesretnika: gledati podbuhlog pijanca s dijagnozom, bivšeg predsjednika vlade, kako se sramotno samozažaljeva i zagrljen s već umornim konobarima i nervoznim vlasnikom restorana oplakuje negdašnje dane despotije.
Od prvog dana Dudek iz Kanade uveo je nervozu i posvemašnju neizvjesnost; najavio i promovirao pritajenost kao politički modus operandi i promovirao opsadno stanje iščekivanja. Na taj je način svaki politički scenarij učinio mogućim. On to može, jer ima pričuvnu kanadsku adresu (putovnicu) i zaleđe svojih poslodavaca, to je tajna njegove smušene bezbrižnosti.
>>Nakon Josipovićevih savjetnika "Timov tim" dobiva i "Milanovićevog osobnog obavještajca"?
Oreškovićevo kadroviranje govori pak da kadroviranja nema, ali je svaki politički i kadrovski potez pun nimalo kreativnog inata. Nije bitan ni izbor Davora Huića ni Stjepe Bartulice, bivših Josipovićevih savjetnika, teško se bez sve većeg raskola može progutati zapošljavanje Dragana Lozančića nakon onakve izjave Predsjednice. Prava poteškoća je u Oreškovićevoj osobi, podrijetlu njegova svjetonazora (ako ga uopće ima ili je inplantirano?) i dokle premijerov prkos smije biti ideja vodilja ili doista na vlastitoj koži želi provjeriti „how far he can go too far“?
Ja bih Dudeku iz Kanade poručio: „all the way“, samo je karta (pre)skupa i u jednom smjeru.
L. C.