HSS pred odabirom: Jaka parlamentarna stranka ili kriminalizacija i nestanak?

Ovih dana, pred samu završnicu izbora za predsjednika Hrvatske seljačke stranke, poplava je izjava i obećanja na svim stranama. Predstojeći Sabor svojevrsna je raskrsnica za budućnost HSS-a

Kandidati se javljaju svakodnevno kroz medije, jer je HSS stranka koja je u vladajućoj koaliciji i njezina budućnost usko je vezana uz razvoj političke scene u Hrvatskoj. Tri su potencijalna kandidata: Branko Hrg, dosadašnji predsjednik stranke, koji je uspio stranku dovesti u koaliciju na vlasti uz veliki i javni otpor pojedinih kandidata koji su rušili ovaj savez tijekom čitave kampanje; Nenad Matić - predsjednik zagrebačkog HSS-a, nestrpljivog prvog kandidata koji je izašao s najavom kandidature i pretekao javno SDP-u bliskog Krešimira Beljaka, gradonačelnika Samobora, ''zločesto dijete'' HSS-a, kako mu tepaju, te kojeg se u djelu medija predstavlja kao ''najpopularnijeg gradonačelnika u Hrvata''.

Gledajući današnje stanje Hrvatske seljačke stranke, stranke s najduljom povijesnom tradicijom u Hrvatskoj dugačkom već 112 godina, ne možemo se oteti dojmu kako je ta stranka nakon mnogo uspona i padova, konačno uspjela naći svoj put i pozicionirati se na domaćoj političkoj sceni, i to sukladno nasljeđu koje joj je ostavio Stjepan Radić. Dakako, nije riječ samo o pozicioniranju, već i potrebi nastavka izgradnje vlastitog puta prema budućnosti, u interesu hrvatske Države, hrvatskog sela i hrvatskog čovjeka.

Imajući to u vidu, i analizirajući ove tri kandidate ne možemo se oteti pitanju koje lebdi u zraku - što bi osnivač stranke i žrtva atentata u beogradskoj Skupštini, Stjepan Radić, rekao na današnji HSS? Što bi on rekao na HSS zadnjih godina ? Koliko se HSS uspio vratiti svojim korijenima i svojem osnovnom političkom načelu i krilatici '' Vjera u Boga i seljačka sloga '' kao temelju za budućnost.

Stranka koja je u vrijeme svojeg osnivanja zastupala interese gotovo ¾ hrvatskog stanovništva koje je živjelo na selu, danas se preobrazila u urbanu stranku s čime je pratila razvoj države. Unatoč tomu interese sela treba znati i danas braniti . Jer hrvatsko selo je ono koje daje budućnost nezavisnoj Hrvatskoj, selo nudi održivost svima, nudi gospodarski rast i nudi proizvodnju koju Hrvatska danas nužno treba. Proizvodnju hrane, proizvodnju energenata, proizvodnju i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba koje danas, kao i nekoć ima i današnji čovjek.

Spominju li to ovi kandidati u svojim programima ? Kolika je njihova vjerodostojnost i koliko im možemo vjerovati?

Branko Hrg je preuzeo stranku u trenutcima koji su u zadnjih 25 godina bili možda najteži za stranku. Dokazao se na izborima za predsjednika stranke 2012. kao najbolji kandidat nakon što je već 5 mandata izabiran od sugrađana za gradonačelnika Križevaca. Aktualni predsjednik HSS-a ima iza sebe obitelj , obrazovanje i iskustvo . Posljednjih godina Hrg gradi tim ljudi oko sebe, jer bez toga teško bi ga sugrađani toliko dugo podržavali. Kažu da je teško biti prorok u vlastitom kraju, ali Branko Hrg je pokazao da on to može, te da vidi budućnost stranke u krugu kršćanskodemokratskih stranaka. To je pokazao i 2012. godine, pristupajući programsku koaliciju sa tadašnjom opozicijom a današnjom vlašću. Puno je toga trebalo mijenjati, ali niti rezultati nisu izostali. Novčana sredstva u proračunu za poljoprivredu su već i sada u samom draftu proračuna povećana.

U pregovorima nakon izborne pobjede nije tražio mjesto u hrvatskoj vladi za sebe, ali je tražio mjesto za hrvatskog seljaka, jer on je razlog njegovog rada i njegovog političkog postojanja. Od delegata na predstojećoj izbornoj skupštini HSS-a traži samo da mu omoguće nastavak zalaganja za hrvatsko selo i hrvatskog čovjeka.

A što nam nude ostali kandidati za predsjednika Radićeve stranke?

Nenad Matić je predsjednik zagrebačkog HSS-a, čovjek koji nema politički legitimitet, čovjek koji nikada nije bio biran na većim izborima, niti ima značajniju stranačku bazu.

Istina, rječ je o osobi koja je vlastite sinekure osigurala kod mnogih - od Milana Bandića preko Pankretića do Kreše Beljaka. Unatoč tomu što mislimo da treba svima dati šansu, tu šansu trebaju prvo zaslužiti, a onda opravdati.

Treća opcija je miljenik lijevih medija, gradonačelnik Samobora, Krešimir Beljak. Kao i Beljak, svojedobno je i Most bio najomiljeniji u medijskom prostoru, čiji su ih moguli i oglašivači stvorili kao ''treću opciju''. Međutim, ta se opcija u međuvremenu pokazala nesposobnom za odgovornim obnašanjem uloge za koju su povjerenje dobili . Danas su ti isti mediji i najveći dio javnosti ljuti na njih, jer obećanja koja su u predizborno vrijeme davali ne ispunjavaju brzinom kojom se od njih to očekuje. Nije samo brzina upitna, već i pogreške koje unatoč svoj sporosti čine. Osobito je bila prošlotjedna pogreška, koja je i brzo bila ispravljena, nakon što se ispostavilo da je zamjenik ministra pravosuđa 2004. godine bio pravomoćno osuđen za kazneno djelo.

Ništa čudno za zrelu demokraciju, ali je čudno u slučaju HSS-a koji za predsjednika stranke kandidira pravomoćno osuđenu osobu . Istina, i Stjepan Radić je bio osuđivan i u zatvoru, ali zbog ideala i dosljednosti, a nikako ne zbog osobne materijalne koristi, krađe, pronevjere ili lopovluka. I dok se u javnost servira ''zločesto dijete'' kao najbolje rješenje, koje navodno podupire značajni dio baze, zanimljivo je kako najveći dio medija o tome šuti.

Dio HSS-a se pita što mogu očekivati od osobe pravomoćno osuđene zbog kriminalne radnje.

Nisu niti sigurni postoji li institucija koja pravomoćno osuđenu osobu može amnestirati od njegove prošlosti i pravomoćne sudske presude. Da stvar bude još gora, to nije samo njegova prošlost, nego i u sadašnjosti postoji jako puno indicija koje vrlo nezgodno pritiskaju Krešu Beljaka, svjedoči mnoštvo kaznenih prijava i tužbi koje u slučaju pravomoćne sudske presude mogu biti vrlo nezgodne za HSS kao stranku. Naravno, ukoliko ga sabornici izaberu za budućeg predsjednika.

Pred sabornicima HSS-a je odluka kojom će odrediti put ove stranke. Biraju naime između već trasiranog puta stvaranja jake parlamentarne stranke temeljene na Radićevom učenju ili pak puta u dodatno rastakanje, kriminalizaciju i na koncu brisanja HSS-a sa političke scene u Hrvatskoj?

M. Petrović