U Rijeci se slama partijska kralježnica
Partija je započela kampanju u Rijeci. Na Korzu su uspjeli okupiti dvjestotinjak ljudi, mahom one koji su došli misleći da će biti srdelica ili „pasulja“.
Ostali, svi iznad 70 godina, dakle stari, senilni, čak su i titovke (kape mira i ljubavi, kako reče neki blijedi lik za kojeg tvrde da je bio predsjednik) zaboravili ponijeti, nesigurno su se smješkali, često se pogledavajući međusobno te se pitajući kad su postali Dalmatinci (vidjeti pod zoranizme). Dakle, u utvrdi Partije nisu uspjeli okupiti barem petsto ljudi – raste štošta, ali ne i potpora SDPartiji čiju nesposobnost, prijetvornost i ludilo počeli shvaćati i njihovi najzadrtiji „antifašisti“.
„U tih 24 godine bili smo stoka sitnog zuba, žuti, zeleni i crveni vragovi“ – nezadovoljno je roktao Obersnel, ali nije nadodao da su to i ostali. Na ulicama i u kafićima se osjeća netrpeljivost spram aktualne vlade i aktualne vlasti u Rijeci, a napose je sve više iziritiranih Frljićevom degradacijom i dekadencijom kulture. Rijeka, grad s najviše udbaša i kosovaca po metru kvadratnom (nije šala!) i najmanje hrvatskih trobojnica na državne blagdane, biti će pokazatelj pobjede na izborima diljem Hrvatske. Zaista, u Rijeci će biti slomljena kraženica boljševista i partijska će kralježnica puknuti pod težinom zataškanih afera, nepotizma, (veliko)srbovanja, nerada, nereda i nesposobnosti.
>>Željko Jovanović, šef autonomaškog projekta „SAO Reka u izgradnji“
U šest je sati 23. listopada, u dvorani Euroherca organiziran „mini“ (tako je organiziran) skup HDZ-a, prvi od njih četiri u toj izbornoj jedinici. Prije početka se puštala Hrvatska himna i svi su prisutni zapjevali, a potom se odšutjela minuta za sve koji su položili život na oltar domovine. To nekako uvijek izostane na partijskim skupovima što samo potvrđuje da Hrvatska nema ljevicu, već sljednicu komunističke zločinačke bagre.
Inače, dvorana je bila prenatrpana i mnogi su stajali, a značajno je također što je možda bilo desetak pripadnika mladeži HDZ-a, mladeži koja inače služi popunjavanju dvorana na takvim skupovima. Bilo je oko 250 ljudi, atmosfera je bila živa, ne stranačka, već obiteljska, odlična, entuzijastična, aplauzi su uslijeđivali jedan za drugim. Ljudi nasmijani, šale se i zafrkavaju, pjevaju. Sve u svemu, jedan prizor koji se dugo nije vidio u Rijeci.
„Grad koji teče“, a teče od 1945. u propast, ruševinu i ništavilo, možda počne teći „uzvodno“ te Rijeka napokon „poplavi“ (ali ne poput Karlovca). Ponavljam, HDZ je održao „mini“ skup, a ako je HDZ-ov „mini“ jednak partijskom „maxi“, onda čak i za crvenu Rijeku ima nade.
Josip Gajski