Piranski zaljev postaje Piratski zaljev
Jedan od ciljeva ove Milanovićeve srpsko-hrvatske vlade je dovršenje preuzetih obveza partijskih seniora i izvršenje istih prije odlaska s vlasti u prosincu 2015.
Slovenija danas – koliko god se trsila pokazivati uljuđene europske manire – sa svojim dugovječnim i sveprisutnim Milanom Kučanom, neokomunističkim vladama i dogovornoj ekonomiji još je itakako dio političkog prostora obuhvaćenog starom partijskom nomenklaturom.
Ulazak u europske integracije nije nimalo Sloveniju učinio više europskom; ona se i dalje, kao srpsko-srbijanski vazal, valja u blatu bizantizma, jer i dalje drži ključeve „zapadne kapije“ tzv. regiona te pazi da se Hrvatska previše ne izvuče iz balkanske kloake i Srbo-srbijanskog „bratskog“ zagrljaja.
Upravo je to bio i ostao kontekst sporazuma Račan – Drnovšek iz 2001. godine kojim je tadašnji hrvatski predsjednik Vlade veleizdajnički prodao tj. drugarski prepustio Sloveniji dio hrvatskog teritorija/aquatorija, Piranski zaljev. Tako je na potpuno neprimjeren i veleizdajnički način želio omogućiti Sloveniji izlaz na otvoreno more i sva prava koja iz toga proizlaze. Što je htio time postići nije nimalo retoričko pitanje.
Prepuštanjem hrvatskog teritorija Sloveniji, Račan je želio unaprijed platiti drugovima iz Slovenije da što dulje opstruiraju ulazak Hrvatske u europske integracije. I to su neprestano i činili. Sjetimo se samo sastanka NATO-a u Bukureštu neposredno prije ulaska Hrvatske u taj vojni savez ili neprestanih i uzastopnih bojkotiranja (svakog poglavlja) i to upravo Slovenije sve vrijeme Hrvatskog ulaska u EU?
Srpsko-srbijanski vazal se doista trsio zaslužiti svoju plaću!
>>Piranski dimnjak za slovensku maglu
Nakon što su preko Simone Drenik (iz MVP Slovenije) i Jerneja Sokoleca (član Arbitražnog suda) procurile informacije o tome da bi arbitražna komisija mogla u cjelosti uvažiti sporazum Račan – Drnovšek i donijeti tome sukladnu odluku, i Zoran Milanović i Vesna Pusić samo se prenemažu i glumataju čuđenje. Ne žele priznati da su oni, njihova petokolonaška i protuhrvatska vlada, samo dio jednog većeg i nikad poništenog srpsko-slovenskog sporazuma na štetu Hrvatske.
Još dok je velečasni Korošec bio ministar unutarnjih poslova u kraljevini SHS, Srbija i Slovenija počeli su politički trgovati na račun Hrvatske; nečasna se rabota nastavila poslije preko Kardelja, Kidriča, Dolanca i Milana Kučana. Vesna Pusić kao ministrica Vanjskih poslova nije nikad branila hrvatske interese, upravo je ona zajedno s Ivicom Račanom kreirala sporazum s Drnovšekom, a postavljajući Budislava Vukasa za člana Arbitražnog suda (isti je od prvog dana podržavao sporazum Račan – Drnovšek), sudbina Piranskog zaljeva bila je zapečaćena.
Politička zadaća vlade Pusić/Milanović mnogo šira od svinjarije sa Piratskim zaljevom. U taj plan („Protokol obnove Regiona“) uključen je ulazak Hrvatske u EU, ali samo zajedno s tzv. regionom i zato je bio izmišljen Lex Perković, sve kako Njemačka ne bi ratificirala ugovor Hrvatske s EU, i tako bi Hrvatska ostala u čekaonici s ostalima iz tzv. regiona.
U taj isti plan bio je uključen novi mandat Ive Josipovića. S Hrvatskom izvan EU i Josipovićem kao predsjednikom u još jednom petogodišnjem mandatu krenulo bi se još jače u restauraciju dogovorene ekonomije i povezivanje iste sa sličnim dogovornim ekonomijama u tzv. regionu.
U isto to vrijeme krenulo bi čišćenje hrvatskih teritorija od hrvatskog pučanstva i naseljavanje srpsko-srbijanskog stanovništva na tako upražnjene prostore. Zadaća ove Vlade, a u skladu s „Protokolom obnove Regiona“ je i lustracija Hrvatskih branitelja! Oni koji su trebali biti lustrirani (udbašija, kosovci, doušnici, partijski funkcionari...) uz pomoć Pusićkine i Milanovićeve vlade lustriraju demokratsku i građansku Hrvatsku!
No, Hrvatska je danas ipak članica EU-a, a Ivo Josipović nije predsjednik u drugom mandatu. Međutim ova je Vlada uspjela u tri godine iseliti stotinjak tisuća mladih, radno sposobnih ljudi.
„Protokol obnove Regiona“ predviđa rasprodaju hrvatskog suvereniteta gdje god je to moguće, što je po slučaju Piranski zaljev vidljivo; potom slijede Privlaka i neraščišćene granice sa Slovenjom na kopnu, sa Srbijom i BiH, jedna opaka namjera ove i svake slične srpsko-hrvatske Vlade je rasprodati hrvatske teritorije i prava državama tzv. regiona.
L. C.