Tihi i prljavi

Urednik emisije „Nedjeljom u dva“ doveo je 6. lipnja redateljicu filma „Ti mene nosiš“, Ivonu Juku, i uz već uobičajenu razdraganost čim se s radošću i nostalgijom spomene prekodrinje – kao i priče o nikad zaboravljenom bratstvu i jedinstvu, prijateljstvu u tzv. regionu – u jednoj kratkoj sekvenci priloga pojavio se i srbijanski glumac Voja Brajović.

Govoreći o svom radu na spomenutom filmu neprepoznatljivo ostarjeli glumac prepričao je jedan događaj sa snimanja kad je glumeći čudaka usred gužve na vrlo prometnoj cesti bio uistinu legitimiran od hrvatskih prometnih policajaca. Pokušavajući zabrinutim policajcima objasniti da je u pitanju filmski set, a ne prometni prekršaj ili skitnja, Voja Brajović im se predstavio po prilici: „vi me ne prepoznajete jer su prošle godine i ostario sam, ali ja sam heroj vašeg djetinjstva“. Policajci su u nevjereci odmahivali glavom, a onda su se malo bolje zagledali u ocvalog ćelavog glumca; tek je onda jednan od njih u nevjerici progovorio: „Tihi, jesi li to ti?“. I stvar se riješila sama od sebe.

Sve su to laži i tlapnje koje jugonostalgičari s oduševljenjem izmišljaju, valjaju i šire; to su tzv. urbane legende bivše države, njih podgrijava i širi njena frustrirana sljedba u paketu sa smrtno ozbiljnim mitovima o Jasenovcu, srpskoj nejači, srpskim pobedama u ratu i gubicima u miru... i ko' nas bre rastavi, pa raspali po grizodušju?! Ne postoji Tihi i Prle, ali postoje tihi i prljavi lažovi, bestidne izmišljotine i navijačka strast prema nečem što nije nikad postojalo. Nema nikakvih hrvatskih prometnika koji u ocvalom lepotanu prepoznavaju svoje djetinjstvo, kao što nema ni partizanske gerile u Beogradu za vrijeme Drugog svjetskog rata; i šire, na primjer ona sramotna epizoda s Užičkom republikom. Jer partizanskog otpora jednostavno nije bilo osim u srpsko-srbijanskim mitomanskim izmišljotinama. Cijela je Tv serija, tj. propagandni projekt „Otpisani“ i „Povratak otpisanih“ toliko neistinito i agitpropovski napravljen da se više ruga nepostojećoj urbanoj partizanskoj gerili, nego što pretendira na ekranizaciju povijesnih događaja. Serija je kod gledateljstva u Hrvatskoj izazivala opću sprdnju, smijuriju i postala podloga za viceve o partizanskoj smjelosti, sinonim za bestidne povijesne laži. Usporedivo i slično podvizima Chuck Norrisa dosta godina poslije.

Međutim Voja Brajović, Aco Stanković i yugokomunistička sljedba doista misle da su Tihi i Prljavi bili dio srbijanske partizanske povijesti, da je Beograd bio pod nacističkom okupacijom. Ne nije, u Beogradu od 1941. do 1944. godine nije ubijen niti jedan Nijemac. Zapravo ubijen je jedan njemački poručnik, ali ne radi partizanske odmazde već od njemačke ruke zbog kockarskog duga?! U Nedićevoj i Ljotićevoj Srbiji nacistička Njemačka je našla iskrenog prijatelja i pouzdanog partnera, toliko suradnika da su mogli birati, i birali su. Sve je štimalo, koncetracijski logori u Srbiji potpuno su bili usvojili nacističku recepturu „konačnog rješenja“. Nedićeva nacistička srpska država postala je najbolje „očišćena i od od Židova slobodna“: od 16700 registriranih prijeratnih Židova u srbijanskim koncetracijskim logorima Banjica, Sajmište, Zrenjanin, Lager Niš, Dulag (Šabac) i Svilara (Pančevo) ubijeno je njih petnaest tisuća, ostatak je deportiran. Već su 19. travnja 1941., uz obilnu podršku SPC, na području Nedićeve Srbije proglašeni rasni zakoni. U Srpskim koncetracijskim logorima pobijeno je oko 80 000 nepodobnih građana i prijeratnih komunista, ali od partizana u beogradskoj gerili nema ni „p“, a s četnicima se sve moglo dogovariti i dogavaralo se.

Ne Vojo, junačino, Tihi i Prle bili su i ostali sprdnja i ruganje zdravoj pameti i povijesnim činjenicama; nikome vi niste uljepšali djetinjstvo i mladost imbecilnim agitpropovskim scenarijima i pajacadama pretvarajući naciste u glupe Švabe, u hranu gladnim partizanskim metcima. Srbijanci su u Drugom svjetskom ratu bili vjerne nacističke sluge i posilni, jedinice za prljave poslove nasilja i egzekucija, kao ono kragujevačko strijeljanje u kome Wermach nije učestvovao, to su poredile domaće snage s Ljotićem na čelu.

Dakle s ćelavim Brajovićem, negdašnjim lepotanom, slučajni prolaznici se mogu samo rugati, ali s tihim i prljavim namjerama koje su gajili prema hrvatskom narodu nema ni šale ni olakog oprosta.

L. C.