Osvetnički Treći put Ive Josipovića ili nova pozicioniranja na ljevici

Nakon završetka svog drugog mandata, Stjepan Mesić javnosti je dao do znanja da će biti doživotni bivši predsjednik RH. Svoj mandat predao je tada Ivi Josipoviću, čovjeku koji će 5 godina kasnije postati prvi predsjednik moderne Hrvatske kojemu nije uspjelo biti reizabran.

Mesića su nedugo nakon „umirovljenja“ lijevo-liberalni mediji počeli proglašavati vođom takozvanog „Trećeg puta“ koji bi radi svojeg utjecaja na javnost trebao okupiti sve male stranke kako bi revitalizirao politički centar. HDZ je tada išao prema dnu, Kukuriku koalicija tek u stvaranju. No od „Trećeg puta“ nije bilo ništa. Neke manje stranke iz te priče prešle su u tabor SDP-a, a Mesiću se vjerojatno nije mililo ratovati na dva fronta umanjujući tako snagu i potencijal „kukurikavaca“.

Nakon gubitka izbora, Josipović je vrijeme proveo u kontemplativnoj tišini, ne otkrivajući što će raditi i kome se prikloniti na političkoj sceni. Zagolicao je maštu jedino izjavom da je on i dalje homo politicus, prestravivši istodobno Zorana Milanovića i obradovavši njegove stranačke oponente.

No, kako sada stvari stoje, Josipović se ne namjerava vraćati u SDP. Kontaminiranost socijaldemokracije Josipoviću kao deklariranom socijaldemokratu onemogućava smisleno djelovanje u politici. Svoje mjesto pod suncem bivši predsjednik najvjerojatnije će tražiti negdje između centra i lijevog centra, političke platforme koja u Hrvatskoj ne stanuje još od slavnih Budišinih dana kada je HSLS bio jedina i prava oporba Tuđmanu. Josipović računa upravo na glasove birača koji se tradicionalno ne svrstavaju ni na lijeve ni na desne, ali opet nisu anarhisti i demagozi, poput Živog zida ili nekih naivnih ljevičarskih fronti.

Iako iza sebe ima ogromni politički kapital od milijun glasova, Josipović je svjestan da te glasove nije dobio isključivo na svoje ime, već više iz protesta da HDZ-ova kandidatkinja ne zasjedne na Pantovčaku. Bivši predsjednik dobro zna da su predsjednički i parlamentarni izbori sasvim drugačijeg karaktera i da se broj glasova na predsjedničkim ne preslikava na parlamentarnim izborima. Dobar pokazatelj te logike je i slučaj Milana Bandića koji je na predsjedničkim izborima poražen iako je dobio više od 700 tisuća glasova, a na parlamentarnima nije dobio ni 5% od toga. Drugim riječima, Josipović je svjestan da ne može sam, već mu je potrebno prikupiti par zvučnih imena i nekolicinu manjih stranaka kako bi bio reprezentativan biračima.

Prije svega Josipović računa na presušeni Nacionalni forum i Nikicu Gabrića. Na proteklim euroizborima Nacionalni forum bio je na televiziji i novinama više nego HDZ i SDP zajedno. Politički PR odradio je i Josipović u ulozi predsjednika Republike, a disidentica Jadranka Kosor bila je, iako zadnja na listi, zaštitno lice „europeizacije“ biračkog tijela. Ista ta Jadranka Kosor s Josipovićem je imala prešutni dogovor da u kampanji suptilno napada HDZ-ovu kandidatkinju, a za uzvrat je trebala biti vinuta u diplomatske vode, iako strane jezike priča na razini „day after yesterday“. Nacionalni forum nije uspio, ali to nije ni bilo nekakvo čudo, s obzirom da je Nikica Gabrić u cijelu priču ušao pomalo amaterski. No s Josipovićevim štihom moglo bi se dogoditi iznenađenje.

Reformisti Radimira Čačića novi su na sceni. Na osnivačkoj skupštini podršku im je došao dati i Ivo Josipović, na što su oni odmah uzvratili bezrezervnom podrškom na predsjedničkim izborima. Čak su se i natjecali s bivšom centralom, HNS-om tko će prije i s biranijim riječima uskočiti u Josipovićevu karavanu. Jasno je da za Reformiste u Kukuriku koaliciji mjesta nema, barem dok je tamo HNS,a prema svemu sudeći tako će i ostati. Čačić ima jaku bazu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, poglavito Varaždinu i Čakovcu odakle i dolaze najjače perjanice u osobama Natalije Martinčević i Zlatka Koračevića. Josipović zasigurno računa i na to.

Pozivanjem birača da u drugom krugu glasuju po svojoj savjesti, HDSSB stavio se poluotvoreno na stranu Josipovića, pravdajući se kako u njegovim ustavnim promjenama vide priliku za decentralizaciju i regionalizaciju Slavonije i Baranje. Nakon teškog poraza Milana Kujundžića, kojoj je doprinio upravo HDDSB, budućnost Saveza dovedena je u pitanje. Hrvatska zora teško da će dosegnuti više od 1%, HSP će se najvjerojatnije ukrcati u HDZ-ov vlak, HRAST se već preorijentirao. Sklapanjem saveza sa HDSSB-om, Josipović bi pokrio i Slavoniju i osigurao si praktički cijelu kontinentalnu Hrvatsku. Ostaju Istra i Rijeka, no oni su tradicionalno SDP-ovo biračko tijelo. No ne nužno. Poznato je da su Slavko Linić i Ivo Josipović u vrlo dobrim odnosima. Slavko je odavno nabrušen na Milanovića i ovakav SDP i jedva čeka zabiti im nož u leđa upravo u svojoj izbornoj jedinici.

Ne treba zaboraviti ni Keruma. Nakon što ga je HDZ očito izignorirao na njegov poziv za koaliciju, pragmatični Kerum okrenut će se traženju izlaza za seku i sebe, a u svjetlu činjenice da su njih dvoje u zajedničkom Klubu u Saboru s Jadrankom Kosor, ne treba biti baba Vanga pa vidjeti kamo će to odvesti.

Laburisti još uvijek ne znaju bi li piškili ili kakili, pa u pauzama kad se ne bore za radnička prava kalkuliraju koja će im opcija donijeti više saborskih mandata. Zbog sve veće konkurencije u ljevičarenju, na kraju bi se ipak mogli izgubiti u Josipovićevom labirintu svega i svačega i pokušati pronaći svoj izlaz iz trenutnog stanja koje ih ostavlja ispod praga.

I na kraju, nije nevažno kome će se prikloniti Milan Bandić. Posrnulom gradonačelniku mjesta u gradskoj upravi više nema. Ustavni sud vjerojatno neće donijeti presudu u korist Milana. Ipak, on je sam sebi davno namijenio ulogu „gradonačelnika Hrvatske“ ili vođe Trećeg puta. Koliko će blagonaklono gledati na Josipovićevo nametanje, ovisit će prije svega od Josipovićeve ponude. Poznavajući Bandića, moglo bi se lako dogoditi da u posljednji čas pretrči u pobjednički tim. Ipak je Bandić čovjek koji voli pobjeđivati.

U svakom slučaju, čeka nas nikad zanimljivija izborna godina. Ovaj put s nešto obrnutim postavkama jer HDZ i njegova koalicija nemaju konkurenciju s desna. To može biti jedino Konzervativna stranka Ruže Tomašić, ali i oni će se kasnije prikloniti HDZ-u. Prava borba odvijati će se na centru i lijevom centru. Ivo Josipović vraća se kao osvetnik, uzeti one glasove koje je njemu u kampanji uzeo Zoran Milanović. Što ga opet stavlja u poziciju jedne od najjačih figura na šahovskoj ploči hrvatske politike.

Tomislav Stipić