Osvrt na knjigu 'Gospa i Hrvati', autora Josipa Mužića

Osvrt na knjigu: 'Gospa i Hrvati', autora Josipa Mužića, u izdanju Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja – Marija i Zaklade Vigilare.

Sasvim slučajno mi je došla u ruke knjiga 'Gospa i Hrvati', a kako je autor sin velikog oca, odlučio sam se knjigu pročitati.

Knjiga obiluje informacijama koje su meni uglavnom bile nepoznate (poput Božićnog čuda na Okitu), neke sam zaboravio (poput komadića platna u koje je Gospa po rođenju umotala Isusa a koji se čuva u dubrovačkoj katedrali), a manji broj informacija znao sam od prije (poput pozdravljanja brodova u prolazu crkvenim zvonima i crkava s brodskim sirenama). U knjizi se spominju čašćenja Blažene Djevice Marije, Marijanska pobožnost, Svetišta, Hodočašće, Vojevanje s Gospom i još mnogo toga.

Premda se po naslovu knjige može zaključiti da je knjiga duhovne tematike (što ona zaista i jeste) i namjenjena kršćanima, ona prema mome osobnom mišljenju može biti od koristi i Turcima (Bošnjacima), narodima zapadno od predziđa kršćanstva, pravoslavcima i Srbima i našim političarima sljedbenicima komunizma duhom i ponašanjem, jer knjiga svjedoči o nevjerojatnoj snazi vjere u Hrvata koja ih je sačuvala kroz vijekove uz silne žrtve i patnje dok su branili svoja ognjišta, dok su ih ubijali, silovali, mučki mučili, pljačkali, otimali . . .  .Dozvolite mi da ova svoja zapažanja objasnim.

Turci, velik narod, bogate povijesti i kulture, imperijalističkih težnji učinio je Hrvatima (ne samo njima) tijekom povijesti strahovite napravde genocidnog karaktera i ostavio neizbrisive tragove na prostorima gdje Hrvati žive. Ne smije se zaboraviti izuzetno važna činjenica, a to je da su Turci dolazili iz Male Azije pustošiti hrvatske krajeve, a Hrvati nisu ratovali u Turskoj. Treba li Turke zbog naše tužne povijesti smatrati neprijateljima. Mislim da ne. Upravo bi Hrvati trebali biti veza Turske s Europskom zajednicom, a za uzvrat Turska bi morala učiniti sve da bošnjačko vodstvo u BiH progleda i sjeti se koliko su im Hrvati pomogli početkom devedesetih, bez obzira na bezmilosrdno uspješno režirani (bošnjačko-hrvatski) rat izvana na štetu Bošnjaka i Hrvata uz hrvatske žrtvene janjce, jer bez Hrvata danas u BiH ne bi bilo muslimana. Zajednička molitva Turaka (Bošnjaka) i Hrvata na značajnijim mjestima povijesnih stradanja tijekom zadnjih sedam ili osam stoljeća zbližit će nas sve u vremenima koja dolaze, jer jedino zajednička patnja iskreno zbližava ljude. To je od koristi ne samo Turskoj i Hrvatskoj, već i cijeloj Europi. Europa se prema Turskoj mora ponašati kao prijatelj pa bih savjetovao da se ova knjiga (Gospa i Hrvati) posredstvom našeg Ministarstva uz podršku EU-ja prevede i na turski jezik i promovira u samoj Turskoj.

Da nije bilo Hrvata, Mađara i Poljaka u stoljećima otomanske sile Europa bi danas drugačije izgledala. O tome 'drugovi iz Brisela' izgleda pojma nemaju pa danas sva tri naroda tlače kad god mogu. To je nezahvalnost bez presedana u kontekstu predziđa kršćanstva i zbog toga Europi prijeti sudbina na koju se povijesno navikla.

Pravoslavci i katolici na području gdje žive Hrvati nisu nikad imali značajnih razmirica i može se slobodno reći da su živjeli u slozi sve do sredine 19. stoljeća i pojave velikosrpstva koje se pokazalo u dvadesetom stoljeću kao velikim uzrokom nesreće, kako pravoslavaca, tako i katolika. Kad bi srpsko pravoslavlje bilo posvećeno vjeri (kao što je Crkva u Hrvata), velikosrpstvo ne bi imalo nikakve šanse razarati svega čega se dotakne.

Komunizam, a zatim antifašizam, u dvadesetom su stoljeću Hrvatima nanjeli možda veće štete od svih silnika kroz sva stoljeća. Posljedice osjećamo i danas u 21. stoljeću.  Poznato je da su antifašistima trn u oku bila vjerska okupljanja, posebice na mjestima povezivanim s novim ukazanjima, pa da bi spriječili okupljanje vjernika, oko svetišta bi postavljali mine, a pucanje po vjernicima ušlo bi u kategoriju samo-obrane. No kad se na jednom mjestu okupi pola milijuna vjernika (Marija bistrica 1984.) tada antifašisti postepeno mijenjaju dlaku (1990.), no ne i čud (2021.), jer su zaboravili brojna ubistva katoličkih svećenika (663) i tridesetak redovnica. Za te i brojne druge zločine antifašisti još nisu odgovarali.

Da bih približio sadržaj knjige čitateljima spomenut ću samo nekoliko od čitav niz interesantnih zapisa iz knjige.

Tijelo fra Pavla Silova Starijeg (1655.-1730.) čak sto godina nakon smrti pronađeno je neraspadnuto u grobu na Visovcu. U nekim  slučajevima povod za okupljanje vjernika oko određenih grobova bila su čuda. U BiH zna se za četrdesetak takvih kultnih grobova na koja dolaze hodočasnici vjerujući u njihovu ozdravljujuću moć. U hrvatskom narodu danas ima preko 1000 crkava podignutih u čast Blaženoj Djevici, a pobožni puk njih više od 200 smatra svojim posebnim svetištima.

Godišnje Međugorje posjeti oko 2.5 milijuna ljudi, a Lourdes šest milijuna.

Ključnu ulogu u nastanku Loreta kao najvećeg europskog Gospina svetišta u srednjem vijeku imali su Hrvati, a najviši kip Gospe od Loreta danas se nalazi na brdu Gaj pokraj Primoštena.

Krunica je hrvatskim vojnicima bila znakom njihova čvrsta pouzdanja da ih Gospa čuva u ratnoj opasnosti.

Hrvatski puk ima dvanaest svetišta posvećenih Gospi od Zdravlja kao spomen na Gospino posredovanje u oslobađanju od zaraznih bolesti.

Stari Hrvati idući u boj protiv Turaka, običavali su nositi zastavu, na kojoj je bila slika Blažene Djecice Marije s Isusom u naručju.

Vrlo je dojmljiva sudbina Magdalene Pereš Vuksanović iz 17. stoljeća, a povijest Hrvata u Boki impresivna je.

Duhovnu, povijesnu i informativnu knjigu doktora Mužića svakako preporučam ne samo vjernicima, već svima koji se žele bolje informirati o neraskidivoj sprezi Gospe i Hrvata. Pogovor je sadržajno vrlo dobro napisan, a Šibenska molitva oduševljava. Oprema knjige i sam tisak i papir su visoke kvalitete tako da čitatelja čitanje ne zamara. Knjiga je i dokaz da jabuka ne pada daleko od stabla.

Dr Ivica Tijardović