U Splitu praizvedena najpoznatija Tijardovićeva opereta

Najizvođenija i najpoznatija Tijardovićeva opereta Mala Floramye, nastala prije punih devedeset godina, praizvedena je, u subotu, 3. prosinca, nakon petnaest godina, ponovno je praizvedena pod ravnanjem maestra Harija Zlodre i u režiji Gorana Golovka.

Glavni protagonisti najpopularnije splitske predstave koju je Tijardović ostavio kao trajni identitet Splita bili su sopranistica Antonija Tesekera kao Floramye, u ulozi Mirka tenor Bože Jurić Pešić, glumac Goran Marković u ulozi Šjor Bepo Pegule, sopranistica Cynthia Hansell Bakić glasovita primadona splitske Opere u ulozi Miss Eveline Beautyflower, ili 'po spli’ski' Misili Bisili, Elizabeta Tudor Gančević u ulozi Šjore Petronile, majke naslovne junakinje, Zlatko Aurelio Kokeza i Vinko Maroević kao komični par vremešnih spli'ski momaka Šjor File i Šjor Dane, te mnogi drugi koji su uz zbor, orkestar i balet HNK-a napravili novu predstavu….Na ostalim će se izvedbama s njima smjenjivati Hana Hanas u ulozi Floramye, Vladimir Garić kao Mirko, Žana Marendić Bučević kao Misili Bisili, Snježana Katić u ulozi Petronile te Ivan Jakus i Miroslav Ljubičić kao File i Dane, a u ostalim brojnim solističkim ulogama pojavljuju se još i: Branka Pleština Stanić, Jelena Brnadić, Barbara Sumić, Bjanka Ivas, Zdeslav Petrašić, Marko Lasić, Vinko Maroević, Miroslav Ljubičić, Zlatko Aurelio Kokeza, Ivan Jakus, Jadran Barišković, Tonči Banov, Mirko Kraljev, Stefan Kokoškov, Ivan Baranović, Roko Čekalović, Stipe Radoja, uz Zbor, Orkestar i Balet HNK Split. 

Solisti, zbor, orkestar i balet oživjeli su još jednom najpopularniju splitsku, predstavu, jedan od njezinih zaštitnih znakova, čije su melodije odavno izišle iz granica kazališta – i to od same praizvedbe, kada su se istoga dana po ulicama pjevušile dopadljive arije. Veliko zanimanje gledatelja, koji su ispunili gledalište HNK-a Split dokazuje da je Mala Floramye – čija je ovo 378 splitska izvedba – uvijek iznova slavlje za grad. Ali, ova „nova opereta“ izazvala je i oprečne poglede i reakcije.

Bilo je i onih koji su razočarano napuštali predstavu…Jedna od žešćih kritika Male Floramye nakon praizvedbe bila je da 'najbolje govori kakva je to opereta ako je u njoj najbolja gluma. Poznate arije, glazba, na način na koji su u subotu izvedene, teško bi danas ostale u uhu…

Izvedba Male Floramye gledala se pod povećalom, uspoređivalo se ovu izvedbu sa nekadašnjim redateljskim, vokalnim i scenskim rješenjima, komentiralo se omiljene bijele kostime kojih ni u ovoj predstavi nije manjkalo. „A u Splitu je to uvijek tako. Svi 'najbolje znaju'.“- bio je komentar redatelja Golovka.

Razbarušeni kolorit popularne operete, ritmovi koji svjedoče o odlasku jednog i dolasku drugog vremena, melodramski zaplet i niz komičnih situacija i upečatljivih likova grade sliku grada koji se mijenja, svijeta koji iz doba nevinosti ratom prelazi u doba potrošnje.

Radnja operete u prvom činu odvija se u vremenu pred Prvi svjetski rat u Karnevalskoj noći na splitskoj Rivi, a kraljica i kralj karnevala su mladi zaljubljeni par Floramye i Mirko. Istovremeno je šjor Bepo Pegula, naročito njegove samoproglašene zavodničke sposobnosti, i u ovoj prilici predmet zabave svojim, sebi sličnim, prijateljima kao i ostatku grada. Drugi se čin događa u gradiću Quimperville pokraj Marseillea za vrijeme rata gdje se ponovno susreću Floramye i Mirko, ona kao bolničarka, a on kao opjevani ratni junak poručnik Petar Petrović, a tu se nekako zatekne i šjor Bepo u kojeg se ludo zaljubljuje engleska bolničarka Miss Eveline Beautyflower. Treći je čin smješten ponovno u Split po završetku rata a ljubavne se priče sretno zaključuju u romantičnom ili pak komičnom sretnom kraju.

Scenografiju potpisuje slikar Zvonimir Mihanović, bogate i raskošne kostime, kojih je za brojni ansambl sašiveno skoro tri stotine, kreirao je kostimograf Mladen Radovniković, koreografiju i scenski pokret potpisuje Jasna Frankić Brkljačić, zborovođa je Ana Šabašov, a dizajneri svjetla i zvuka su Srđan Barbarić i Damir Punda. Jelena Bosančić suradnica je redatelja, a Vesna Režić scenografa. Doista, svatko ima pravo na osobnu ideju u stvaranju izgleda, ali ovi bogati i raskošni kostimi izazvali su previše sterilnosti, operu bez života i snage, premda je sve stvar ukusa, ali ne bi bilo loše da je u prvom činu bio i koji kostim u boji, karneval je uvijek karneval… Drugi čin je bio pomalo karikiran, treći prosječan.

Za scenografiju je zaslužan slikar Zvonimir Mihanović i ne ulazeći u detalje, pogođeno. Redatelj Goran Golovko koji se odlučio za integralnu verziju operete, kazao je: - Vremena se mijenjaju i naša poimanja estetike nisu kao prije“. On je svoj dio posla odlično odradio, premda nije jasno zašto se balet u operi toliko nametnuo. Točno, ali ono što je dobro, uvijek je dobro, a ono što nije…

Što se tiče Gorana Markovića za šjor Bepa Pegulu, ne može se reći da je dobar ni loš, nego jednostavno nije pogođen, ovaj mladi glumac nije još zrio za ovako zahtjevnu ulogu (bez ikakvih usporedba s njegovim predhodnicima), tako je gluma bila karikatura, podsjećala na Čarli Čaplina (želio je stvoriti novi lik, što je i uspio) i kao takva na svoj način izazvala je snažan dojam i pljesak kod publike, možda budućim naraštajima bude i zanimljiv… Svakako treba pohvaliti glumu majke naslovne junakinje Šjore Petronile koja je povjerena Elizabeti Tudor Gančević u njenom prvom scenskom nastupu nakon što je gotovo punih pet desetljeća kao inspicijentica splitske Opere brinula o glazbenim izvedbama izvan pozornice, te i izvedbu Cynthia Hansell Bakić, kao i Šjor Danu i Šjor Filu, a zanimljiva je bila i Branka Pleština Stanić.

Opera bez snage i upečatljivosti, uz to i nerazgovijetna, pa i za pjevače prezahtjevna, u prvom planu se našla gluma i balet. Ali, kao i takva, posve „neka nova“ vjerojatno će pronaći svoju publiku i puniti kazalište jer Mala Floramye je identitet grada Splita s temom koja je uvijek suvremena i svevremena. Nekad i sad.

Reprizne izvedbe na programu su 6, i 13. prosinca u 19:30 i 17. prosinca u 18 sati.

D. Z.