Josip Vričko: Redigirana Rezolucija i bošnjačka mobilizacija

Nije zapravo važno je li ili nije predstojnik Plenkovićeva ureda tijekom redakture DP-ove Rezolucije na zatvorenom sastanku kazao kako Bošnjake ne smijemo ničim iritirati. Sarajevska reakcija, naime, govori sve; Hrvate će prebrojavati na konferenciji o položaju konstitutivnih naroda – 5. kolovoza. E, to je – iritantno!

Najgori su meci iz vlastitih redova, jedan je od (lažnih) citata koji se pripisuju Churchillu. Vjerojatno su falsifikatori računali kako je taj glasoviti nobelovac kazao mnoge mudrosti, pa su mu pripisali i ovu. I evo, HDZ je ovih dana stigla ta sudba – kleta! Naime, usred prepucavanja je li DP-ova, sad već usvojena Rezolucija o osnaživanju političkog položaja Hrvata u BiH, viski, kamilica, bevanda… ili kako je već sve nisu – krstili, nakon što ju je stariji DP-ov stariji partner u vlasti redigirao. Drastično. 

Naime, nakon što je prvoga dana saborske rasprave početkom prošloga tjedna oporba s nostalgijom spominjala izvorni dokument u kojemu je stajalo – ultimativno! – ili hrvatska izborna jedinica ili Herceg Bosna, kao odvjetnik svoje stranke, koja je, ponovimo to još jedanput, strogo redigirala rezoluciju, oglasio se Nevenko Barbarić. „Prijedlozi tipa treći entitet, treća ili deseta izborna jedinica koju mi tražimo 30 godina – to nije nikakva novost. No upozoravam da nam ne trebaju radikalizacija i sukobi, nego prijatelji i partneri u BiH i međunarodnoj zajednici”, tumačio je taj sabornik.

Naglasak je, međutim, na 30 godina! Tri, dakle, desetljeća – od, eto, stoljeća prošlog! – Barbarićeva stranka traži izmjenu dejtonske luđačke ne samo košulje, nego i formule: tri naroda, dva entiteta. I ništa! Zapravo, još i gore od toga – i tu dolazimo do drugog, uz ovaj Barbarićev, metak iz vlastitih redova.

Dok su se na zagrebačkom Trgu Sv. Marka prepucavali glede Rezolucije, šef hrvatske diplomacije imao je preča posla u – Bruxellesu. Ipak, našao je vremena osvrnuti se na događaje doma. „Apelirao sam na ministre vanjskih poslova da, kada odlaze u BiH, trebaju razgovarati s legitimnim predstavnicima triju naroda kako bi dobili pravu sliku o njezinoj multietničnosti, da se ne mogu vratiti pod dojmom razgovora samo s jednom stranom”, povjerio je Gordan Grlić Radman Hini o čemu je govorio na sastanku ministara vanjskih poslova država članica EU-a.

Eto, dakle, nakon 30 godina, postoji mogućnost da europski poklisari kad pohode Bosnu napaćenu poslušaju – konačno! – i hrvatsku stranu priče. I, sve to nakon što su Hrvati četiri puta žestoko prevareni od onih koji 30 godina promiču samo jednu priču o Bošnjacima kao čuvarima bh. državnosti. Temeljnom narodu, naime… A, spremni su – eno se Kovačević, ne, doduše, Sava, nego Slaven već začešljao sjesti u hrvatsku fotelju u koju je prvi put bošnjačkim glasovima instaliran njegov šef i bošnjački gazija još 2006. Evo, baš u listopadu ćemo – komemorativno! – obilježiti dva desetljeća kako su Bošnjaci, sa Zlatkom Lagumdžijom na čelu, izmislili Ljiljana Zlatnog. Uz opasku, komemoracija bi mogla biti kompletna naslijedi li taj povremeni Hrvat onoga – Nekakvoga…

Nakon kojih tvrdnja jednog drugog hadezeovca Darija Pušića u saborskim klupama o tome kako se dolaskom Andreja Plenkovića na mjesto premijera hrvatsko pitanje podignulo na europsku razinu te kako su rezultati itekako vidljivi, cijela priča djeluje kao loš vic. Kako bilo, nakon što je DP-ova (?) rezolucija usvojena s 83 ruke, dvije suzdržane i jednim glasom protiv – onim notorne Dalije Orešković, svoje zadovoljstvo nije krio ni Plenković, tvrdeći kako je: sasvim korektna. Što je, u biti, drugo ime za toga hrvatskog premijera. O čemu, također, ima jedna izreka neimenovanog autora: Sa svakim korektno, ni s kim iskreno…

Problem je, ne mali, to što Hrvati u Bosni i Hercegovini ne žive u korektnim okolnostima. Slijedom čega uvijek treba ponavljati kako je najmalobrojniji konstitutivni narod drastično pokraden tijekom četiri izborna procesa. Naglasak je na – drastično. Stari nas, pak, naputak uči kako drastična situacija zahtijeva drastične mjere. Što – sigurno – nije kazao Churchill, nego je zapravo parafraza starogrčkoga liječnika Hipokrata: „Očajnička vremena zahtijevaju očajničke mjere.” 

U vladajućoj stranci u Hrvatskoj, međutim, očito još nisu procijenili kako su vremena očajnička. O čemu nedvojbeno svjedoči „slučaj Frka-Petešić”. Nakon što su na portalima objavljena dva teksta s izjavama pripisanim tome predstojniku Premijerova ureda, po kojima je on tijekom usuglašavanja teksta na zatvorenom sastanku zagovarao bošnjačke interese, oglasio se na Facebooku okrivljenik osobno. Posebice se pritom osvrnuo na konstataciju izrečenu u inkriminiranim tekstovima kako su „Bošnjaci naš strateški izbor” te kako ih „ne smijemo ničim iritirati”. Taj Plenkovićev pariški prijatelj iz davnih diplomatskih zajedničkih vremena, otklanja takvu tvrdnju, svjedočeći kako se njegova procjena odnosila na vrlo konkretnu političku situaciju i predstojeće opće izbore u BiH.

„… Upozorio sam da bi pojedini dijelovi predložene rezolucije, upravo zbog svoje retorike i pojedinih prijedloga, u ovome trenutku mogli izazvati dodatnu mobilizaciju bošnjačkog biračkog tijela i tako paradoksalno ugroziti jednu od najboljih prilika u gotovo dva desetljeća da Hrvati demokratskim putem ponovno izaberu svog legitimnog člana Predsjedništva BiH”, misli Frka-Petešić.

A braneći tu svoju tezu, upozorava kako Željko Komšić zbog ustavnih ograničenja ovoga puta ne može biti dio kronične bošnjačke ujdurme, pa eto, veli, prigode da nakon 20 teških godina u sarajevsku Titinu 16 sjedne Hrvat. E, tek je to – paradoks. Ne zna, uz sva svoja pariška iskustva, Predstojnik kako uopće više nije važan Komšić, u mjeri u kojoj on misli da jest. Jer, uvijek u Bošnjaka ima neki – Komšić…

Naime, još prije dvije-tri godine, znajući kako mu je ovo zadnji mandat, taj je „pošteni Hrvat” po Sarajevu tješio tom činjenicom uznemirene bošnjačke studente – na Fakultetu političkih znanosti, primjerice – kako već ima aduta u rukavu koji će sigurno pobijediti na izborima. I, sad već znamo kako je riječ o njegovu savjetniku Slavenu Kovačeviću, koji se nakon toga sjetio kako je i sam bio bošnjački gazija u ratu.

Što je, dakako, bio početak njegove predizborne kampanje, koju je nedavno još malo pojačao. Kada ga je jedna teve voditeljica upitala za koga će navijati na Svjetskom nogometnom prvenstvu, umalo je uvrijeđeno (i demonstrativno) napustio studio uz teatralno: „Kakvo je to pitanje?!” I, kad se (kao) pribrao, ispalio je: „Ja sam bio pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine. Nedvojbeno, za Bosnu i Hercegovinu. Puno mi je srce i želim da prođu što dalje. Vjerujem u izbornika Barbareza. On je taj koji nadahnjuje i motivira te ljude.”

Uz to, kao argumentaciju kako je redaktura Frke-Petešića zapravo i treći metak iz vlastitih redova, dolaze reakcije iz Sarajeva na usvojenu Rezoluciju, koja bi se, inače, mogla nazvati (i) više pozornosti raznim pitanjima. Osim (možda…) točke 3. – od devet – u kojoj „Hrvatski sabor poziva Vladu na nastavak pružanja potpore ostvarivanja potpune političke ravnopravnosti Hrvata u BiH u okviru reforme političkog sustava kojim bi se osigurali pošteni izbori, na kojima bi svaki konstitutivni narod imao mogućnost birati svoje legitimne predstavnike te kako Hrvatski sabor pritom podržava izborne modele koje predlažu legitimni predstavnici hrvatskog naroda u BiH – uključujući prijedlog o uspostavi zasebne izborne jedinice za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH.” 

Pa, evo, već je i ta kamilica bila dovoljna da – suprotno očekivanjima Frke-Petešića – mobilizira Bošnjake. Ma gdje: lijevo, desno ili u centru bili. Izetbegović, Konaković, Nikšić… da ne spominjemo manje stranke i dežurne bošnjačke šoviniste iz Komšićeve fronte koji, na gotovo sve što Hrvati rade ili kane uraditi, posežu za svojom starom „argumentacijom” kako je Herceg Bosni presuđeno u Haagu, slijedom čega su onda – svi! – Hrvati, prošli sadašnji i budući, dio udruženog zločinačkog pothvata.

Ipak, čini mi se kako je odnos Temeljnih prema Podstanarima najzornije artikulirao portal koji navodno, slijedom Alijina amaneta Erdoganu, izlazi blagodareći turskoj potpori. Konstatirajući kako je politika HDZ-a BiH pogubna te tjera mlade (Hrvate) iz BiH, taj proturski medij savjetuje: „… Stoga je u mislima predlagača ove deklaracije te njihovih političkih satelita u našoj zemlji potrebno uraditi nešto kako se demografija ne bi pretvorila u politički fakt gubljenja institucionalnog kapaciteta moći.”

U biti, stare su to bošnjačke tambure u koje je najčešće udarao Bakir Izetbegović, uporno godinama brojeći Hrvate pa – onako usput – brojeći i dronove te hvaleći posjećenost bh. džamija. Što bi kazao već spomenuti brat Tayyip: „Džamije su naše vojarne…” Uz opasku kako je, braneći Alijina jedinca, reisul-ulema Husein ef. Kavazović svojevremeno gotovo zaprijetio: „Jašta nego ćemo se prebrojavati!”

E, to – taj koncept bošnjačkih prebrojavanja – bit će po svemu sudeći lajtmotiv konferencije o položaju konstitutivnih naroda u institucijama BiH, ali i nižim razinama vlasti koju je najavio Elmedin Konaković. Nadnevak koji je odabralo Ministarstvo inozemnih poslova BiH pod njegovim ravnanjem je 5. kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja koji slave Hrvati s obje strane granice.

E, to je – paradoks, a ne ono što predstojnik Plenkovićeva ureda misli da je – paradoks.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik