Tomislav Stipić: Tjedna lustracija – BiH ponovno u središtu interesa, Hrvati i dalje na margini

Lijepa vijest proparala je medijski prostor. U najvećoj tajnosti, iznenada i bez ikakve najave, Veljko Marić pušten je iz srbijanskog kazamata i prebačen u Hrvatsku.

Je li Veljko Marić „trampa“ za Kapetana Dragana?

Vjerujem da je oduševljenje bilo veliko ponajprije u njegovoj obitelji i među njegovim suborcima, a potom i među svim dobronamjernim ljudima u Hrvatskoj. Ne ulazeći u Marićevu nevinost, činjenica je da je čovjek praktički otet na srbijansko – bugarskoj granici i da mu je suđeno na temelju zakona o univerzalnoj jurisdikciji koju je Srbija samoj sebi namijenila. Ako je Marić doista počinio ono za što je osuđen, onda mu je kaznu trebao dosuditi hrvatski sud jer je takozvani zločin počinjen na području Republike Hrvatske i nad državljaninom Republike Hrvatske.

Kako se dogodilo da je Mariću sudila Srbija na temelju jednog umjetnog zakona, možemo s pravom reći da je u tom kontekstu Veljko Marić nevin čovjek. Ovo nije samo pobjeda hrvatskog pravosuđa, kako sam sebi tepa Orsat Miljenić. Ovo je i jedan od razloga zašto je braniteljski prosvjed, iako sada više nema smisla, uistinu bio potreban kako bi se javnost senzibilizirala za slučaj hrvatskog branitelja. Politika je do tada vrlo malo učinila za Veljka Marića, osim Marijane Petir koja je njegov slučaj digla na razinu Europskog parlamenta.

Najvažnije je da je Veljko Marić sada u Hrvatskoj i da će u svojoj zemlji zasigurno imati puno bolji tretman. No, bode u oči koincidencija kako je Marićev transfer došao u vrijeme kada Hrvatska očekuje izručenje ratnog zločinca Kapetana Dragana. Srbija se svim silama trudi kako bi Dragan Vasiljković ipak bio izručen njoj, iz razloga što Kapetan Dragan zna mnogo o povezanosti srbijanskih državnih vlasti s paravojnim postrojbama koje su haračile po Hrvatskoj.

Ne bih se čudio stoga kako je osobno Vučić uslišio molbu hrvatske Vlade, koja bi se rješavanjem Marićevog slučaja mogla pohvaliti pred izbore, ali i koja bi mogla vratiti protuuslugu novom srpskom voždu prepuštajući Kapetana Dragana srbijanskom pravosuđu. Za manje od mjesec dana saznat ćemo i to.

Živi zid i diverzije

Kad nekoj stranci pada rejting, stranka će sve učiniti ne bi li se taj rejting popravio. Do sada su u političkom životu u Hrvatskoj stranke na tom planu poštivale zakone i dobrim ili lošim rješenjima dobivale ili gubile glasove.

Živi zid, anarhistička platforma koja je zenit doživjela na predsjedničkim izborima, krenula je u popravljanje padajućeg imidža diverzijama na elektroenergetskoj i vodoopskrbnoj mreži. Lijepo je pomagati siromašnima i ugnjetavanima, što ljudi koji su bez struje i vode svakako jesu. No, Hrvatska nije šervudska šuma, niti je ovo vrijeme Robin Hooda u kojem nisu postojali zakoni, već samo porezi.

Suosjećam s ljudima koji su u nevolji, na neki način svi smo, ali tom čovjeku Živi zid zapravo čini medvjeđu uslugu, jer će mu, nakon neovlaštenog spajanja brojila doći kazna koju će kad-tad morati platiti. Na taj način povećat će mu se ionako preveliki troškovi, a nova ovrha pokucat će mu na vrata.

Tada neće biti niti Živog zida niti Vilibora Sinčića. On će tada već sjediti u Saboru i uživati blagodati struje i vode. Ovaj premoreni čovjek neće imati ništa od toga, već samo još jednu ovrhu za vratom. Zahvaljujući Živom zidu.

Sjede li Milanović i Vesna Pusić u istoj Vladi?

Još se živo sjećam riječi Vesne Pusić u Hrvatskom saboru kada je izjavila kako je Hrvatska u BiH vodila agresivnu politiku. Tada joj je podršku pružao i tadašnji predsjednik Stipe Mesić koji je istim glupostima 10 godina zabavljao narod. Pusićkin brat Zoran isto je ponovio barem u tri televizijske emisije.

Da je Hrvatska kojim slučajem vodila agresivnu politiku prema BiH, danas bi pod svojim granicama imala barem zapadnu Hercegovinu, ako ne i neka druga područja. Ili bi recimo dopustila pad bihaćkog džepa i tako posredno omogućila još veći genocid nego što je bio onaj u Srebrenici. Vesna Pusić danas šuti. Šuti očito zato jer je njezin šef prilično oštro odgovorio BiH na njezino inzistiranje na udruženom zločinačkom pothvatu što ga je tobože provodilo hrvatsko državno vodstvo. Odlučno ne Zorana Milanovića daje nam za pravo kako je Hrvatska konačno počela provoditi državničku politiku, neovisno koja je stranka na vlasti.

I upravo zbog toga, Vesna Pusić trebala bi dobiti nogu iz Vlade jer je ona svojim izjavama naštetila Hrvatskoj i njezinom ugledu u svijetu. Hrvatska nije vodila agresivni rat prema BiH, jer da je, današnje BiH ne bi bilo. Osim toga, najveći dio BiH oslobodila je Hrvatska vojska i HVO. Pametnom dosta.

Rat anketama

Svaki put kad HDZ pobijedi na nekim izborima (u zadnje vrijeme 4 uvjerljive pobjede), režimske ankete zamru. Nema ih nigdje. Ponajprije zato jer redovno fulaju rezultate izbora.

Međutim, kako vrijeme pomalo odmiče i približavaju se novi izbori, te iste anketarske kuće, koje kreiraju javno mnijenje na najgrublji mogući način, izbacuju manipulacije jednu za drugom. I to sad već postaje pitanje za DORH, jer kako je moguće da aktualna Vlada, kao najnesposobnija u povijesti, koju preziru čak i njihovi simpatizeri, polako hvata korak za oporbom? Po kojoj to znanstvenoj i ljudskoj metodologiji? Pod kojim djelovanjem supernatprirodnih pojava je glavni čovjek oporbe mjesecima najnepopularniji političar, a dobio je četvere izbore za redom?

Dok je Tomislav Karamarko bio ministar unutarnjih poslova, redovno je prema tim istim anketama proglašavan najboljim i najomiljenijim ministrom. Dokad? Sve dok nije podnio kaznenu prijavu protiv Josipa Boljkovca i time dirnuo u udbaški osinjak! Bio je popularan sve do tada dok nije odlučio dignuti HDZ iz mrtvih. U Hrvatskoj se vrlo često sve oprašta.

Ne opraštaju jedino ako poželiš najveću hrvatsku stranku dovesti na pobjednički nivo. To je grijeh kojega naručene ankete ne praštaju!

Kalmetin poučak

Protiv Božidara Kalmete konačno je podignuta optužnica. O tome se naveliko spekuliralo, naš portal o tome je pisao prije nekoliko tjedana. Kao i u slučaju Milana Bandića, ne mogu se oteti dojmu kako je riječ o politički montiranom procesu pred izbore.

Nisam branio niti Milana Bandića, ne branim niti Božidara Kalmetu. Svatko je nevin dok mu se ne dokaže suprotno. Budući da je akcija USKOK-a bila prilično opsežna, ne bih stavljao ruku u vatru za Kalmetinu nevinost. Ali to ne znači da je djelovanje USKOK-a isključivo profesionalno.

Prije mjesec dana, tadašnja pomoćnica ministra prosvjete i športa, Sabina Glasovac, inače predsjednica zadarskog SDP-a, dala je ostavku na dobro plaćen posao u ministarstvu kako bi se posvetila uspjesima zadarskog SDP-a. Ne mogu ne zaključiti kako su stranačka tijela SDP-a, pa ako hoćete i sam Milanović znao za istragu USKOK-a, pa su brže bolje poslali stranačku prijateljicu da pripremi SDP za prijevremene izbore i uoči parlamentarnih preotme Zadar, HDZ-ov bastion. Sve to miriši na političke igrice u kojima će opet narod izaći kao gubitnik. No, da ne bi za sve bili krivi SDP-ovci, potrudilo se HDZ-ovo vodstvo.

U moru SDP-ovih afera, po kojim a HDZ može tući teškim topništvom, stranačko vodstvo na čelna mjesta za izbore stavlja ljude koji su pod optužbama ili im optužnice vise nad glavom. HDZ danas ima previše novih, mladih ljudi kojima bi trebalo dati priliku. Kada pitam prosječnog HDZ-ovog simpatizera kako gleda na Šukera, Jandrokovića i Kalmetu, svi okrenu glavu.

Pri tom ne osuđujem, ali ako HDZ želi biti iskreniji od SDP-a, koji podržava gradonačelnika Dubrovnika koji je pravomoćno osuđen za gospodarski kriminal, onda ljudi pod istragama ne bi smjeli obnašati važne funkcije pred izbore. Barem do tada dok se ne dokaže njihova nevinost.

Papa u Sarajevu

Meni osobno, najemotivniji trenutak Papinog boravka u Sarajevu bio je tijekom njegovog govora u Predsjedništvu BiH, kada je govoreći o djeci u zračnoj luci akcentirao nadu kao moment koji tjera naprijed. U tom trenutku, službena prevoditeljica počela je plakati, i nije mogla suspregnuti svoje oduševljenje. To dokazuje da je BiH tako potrebna nada i mir, ono što je papa ponovio barem desetak puta. Ali, treba priznati i nešto drugo. Papa je u Sarajevo došao svima, tražeći i promičući put za zajedništvo.

Međutim, kao vrhovni poglavar katoličke crkve nije posebno progovorio o tome da katolici zaslužuju bolji tretman u bosanskohercegovačkom društvu. Stidljivo je tek nešto spomenuo kardinal Puljić. Papu je u Sarajevu dočekao koševski stadion prepun, mahom Hrvata katolika. Od toga čak 23000 iz Hrvatske. Upravo je taj broj na stadionu nekada živio u prijeratnom Sarajevu. Iako su se mediji svojski potrudili da prikažu kako su Papu u Sarajevu dočekali svi, to baš i nije točno. Dočekalo ga je točno onoliko Hrvata koliko je u Sarajevu ostalo nakon posljednjeg rata, njih nešto manje od deset tisuća.

Da su Papu u Sarajevu dočekale Sarajlije, ulice bi bile pune. Ovako su bile prazne. Ne treba manipulirati osjećajima ljudi. Papu su u BiH gotovo 100% dočekali Hrvati, iako su mediji pokušavali pokazati neko novo bratstvo i jedinstvo. Nitko nema ništa protiv bratstva i poruka: nikad više rata. Ali Sarajevo danas nije multikulturalna sredina kako je naveo Sveti otac. Grad je etnički najčišći u ovom dijelu Europe. Multikulturalnost se očituje jedino po građevinama, pokoja katolička crkva ili pravoslavni hram, te sinagoga. No što će nam bogomolje, ako će u njih ulaziti jedino turisti. Katolička crkva i Hrvati su prepolovljeni. Papa je morao i o tome progovoriti i zatražiti zaštitu za Hrvate.

Jedna stvar promakla je svim reporterima naših televizija. Ili su je namjerno izostavili. Naime, Papa je u Sarajevu doputovao zrakoplovom Alitalie koji nosi ime Gabrielea D´Annunzia, poznatog talijanskog pjesnika, iredentista i duhovnog oca Benita Mussolinija. D´Annunzio je svojevremeno vojno zaposjeo Rijeku, talijanizirao grad, a njegove postrojbe terorizirale hrvatsko i slovensko stanovništvo. Meni je jasno da Papa nije sljedbenik fašizma, ali očiti propust u organizaciji, ili namjerni čin, ne može se opravdati.

U talijanskim crkvenim krugovima još uvijek postoje iredentističke želje prema istočnoj Jadranskoj obali. Zbog toga se sve do dana današnjega nije riješio status Zadarske nadbiskupije koja jedina nije u sastavu neke od metropolija već je pod direktnom upravom Vatikana. Putovati, između ostalih, Hrvatima u posjet sa zrakoplovom koji nosi ime progonitelja tih istih Hrvata, i nije baš najbolji izbor. Ako papa Franjo ikada bude putovao u Hrvatsku, nadam se da neće putovati istim zrakoplovom. Valjda Alitalia ima još zrakoplova u svojoj floti.

Tomislav Stipić

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.