Damir Pešorda: Miris janjetine u Zadvarju
Gledajući unatrag, dolazim do neočekivanog zaključka o tomu kada se Hrvatska počela ubrzano balkanizirati i propadati u svakom pogledu. Točno onoga trenutka kada se počela prilagođavati takozvanim ''europskim kriterijima''! Dostatno je navesti nekoliko pokazatelja da bi se jasno vidjelo da je tomu tako.
Devedesetih smo imali minoran vanjski dug, otkako se prilagođavamo Uniji dug raste geometrijskom progresijom: devedesetih smo imali respektabilnu vojsku, otkako smo u NATO-u ta vojska jedva da je u stanju podići dva MIG-a i dva-tri kanadera: devedesetih se slušala uljuđena popularna glazba, danas se slušaju cajke… Ukratko, svakog dana u svakom pogledu sve više nazadujemo.
Sve hrvatske transakcije s takozvanim ''uljuđenim Zapadom'' odvijaju se u korist hrvatske štete. Leđa nam je, izgleda, okrenuo i Vatikan. U kojemu, čini se, ponovo stanuju iredentističke snage. Nakon pokušaja otimanja župe Dajla, Vatikan je bacio oko na Međugorje. U Večernjem listu piše: Papa Franjo preuzima upravljanje Međugorjem. Tako će, piše dalje, Međugorje postati ''eksteritorijalno u lokalnim okvirima'', to jest pod izravnom upravom administratora kojeg će imenovati papa. Za vjerovati je da Vatikanu nije novac na prvom mjestu. Papi Franji sigurno nije – piše prostodušni Večernjakov novinar. Ne znam što je papi Franji na prvom mjestu, no dobrobit hrvatskog puka očito nije.
Iz Europe nam, u koju listom odlaze naši mladi i obrazovani, šalju imigrante. Našu kvotu. Bojim se da ni to nije baš najpovoljnija transakcija za nas. Iz Europe nam vraćaju i Andreja, centristu i poliglota, a zauzvrat neće premijera na odlasku, Tima Oreškovića. Da se barem njega riješimo.Ali nismo mi te sreće! Bojim se, kakve amo sreće, da će nam – ako se, ne daj Bože, raspadne EU – poslati i Jean-Claudea Junckera da skrbimo o njemu. Iz Europe nam, treba priznati, stižu i turisti. Među njima i poznati nogometaš Barcelone Ivan Rakitić. Na Ugljanu su ga lijepo dočekali – kamenom u prozor. Tako mu i treba kada se, birajući za koju će reprezentaciju igrati, odlučio za Hrvatsku, a ne za Švicarsku! Da Xherdan Shaqiri dođe ljetovati u Hrvatsku, nitko mu ne bi razbio prozor.
Ministar se Orepić još nije oglasio povodom napada na Rakitića ali će, sudeći po dosadašnjim biserima tog ministra, za napad sigurno optužiti Šukera i Mamića, a stvarne će napadače pozvati da mu se jave da im on pomogne riješiti ono što ih tišti. Ne znam, čisto sumnjam da Orepić ima lijeka za bolest od koje boluju napadači na Rakitića, ali zasigurno znam da bi nama običnim građanima skinuo barem jedan problem s podugačkog popisa problema koji nas tište kada bi se hitno povukao s mjesta ministra i vratio se u rodno Kardeljevo. Ovako fitness pati, a država strada.
Stradaju bome i janjci u Zadvarju. Žrtvujući svoje mlade živote da bi Petrov, Šprlje, Orepić i ostali mostovci u idili dalmatinskog zaleđa na miru osmislili državnu politiku. Poznato je da na Balkanu politički mozak troši janjetinu kao pogonsko gorivo. Tuđman je to nešto malo bio pomutio stvari s pečenim volovima, ali nakon dvije tisućite sve se, hvala Bogu, vraća u normalu. I dok mnoge ovce u Zadvarju crnu vunu predu, ovce na razini zemlje još uvijek strpljivo čekaju u redu. Za striženje ili štogod gore. Takva nam je valjda sudbina, kismet. Boli samo što su strigači sve siroviji, usukaniji, gluplji, balkanskiji, provincijalniji, bezvezniji, plići, neotesaniji, prostiji, smotaniji, seljastiji… A nad cijelom zemljom nadvija se kao gusta magla miris janjetine iz Zadvarja.
Damir Pešorda