Sve pokazuje da Hrvati nisu stranački ni politički zreli za demokraciju jer, nakon Tuđmana, nisu izabrali prave ljude da vode stranke ili državu. Svi hrvatski političari i veliki broj birača imaju tvrdi komunističko samoupravni pedigre. Veliku ulogu u tome su odigrali novinari koji nisu izišli iz komunističke jednoumne ideologije te djeluju kao sluge ideologije ili oportuno kao sluge političara umjesto da istinito i pravovremeno informiraju potencijalne birače. Štoviše, velik broj novinara je korumpiran isto kao i političari.

Kao što članovi stranaka pogrešno biraju čelnike da vode stranku isto tako i hrvatski birači biraju pogrešne ljude da vode državu. Da postoje novinari umjesto ideologičara i oportunista, gospodarsko stanje u Hrvatskoj bi danas sigurno bilo drukčije. Međutim, stariji novinari su bivši komunistički aparatčiki koji rade na rušenju hrvatske države, a oni formiraju mlađe novinare pa mlađi, ako i žele, ne mogu vidjeti drugu stranu medalje.

Novinari i birači koji ne vole Tuđmana i koji optužuju samo HDZ za kriminal ne vole suverenu i nezavisnu hrvatsku državu jer su bivši komunistički aparatčiki ili okorjeli jugo nostalgičari.

Naime, u Hrvatskoj ne postoji praktički nijedan relevantan konzervativni medij i stranka koji bi birače vraćali na moralni i razvojni kolosijek te ih branili od komunističko medijskih laži i nasilja. Dakle, danas u Hrvatskoj ne postoji demokratsko konzervativni mediji ni stranke. Ne može se očekivati da HRT bude drukčija jer je i danas komunistička i jugoslavenska. Konzervativci imaju samo jedan tjednik, ali nemaju ni jednu televiziju jer televizijski vlasnici su bivši komunisti – jugo nostalgičari koje HRT snabdijeva sa takvim novinarima.

Konzervativci bi morali biti čuvari hrvatskog identiteta, a identitet se najbolje čuva sa zdravim gospodarstvom koje je u Hrvatskoj totalno uništeno od strane komunista, a tim uništenjem najveći interes su ostvarili bivši udbaši i kosovci te njihovi potomci koji danas uz pomoć medija vladaju državom te drmaju politikom i gospodarstvom. Pogledajmo tko su tajkuni u Hrvatskoj jer jedino tako možemo vidjeti da to nisu oni koji su slijedili Tuđmanov HDZ, a novinarski aparatčiki za pljačku države i građana stalno optužuju Tuđmanov HDZ umjesto SKH, udbaša, kosovaca i njihovih potomaka.

Prodaja hrvatskih banaka, hotela i bogatih državnih poduzeća se odigrala najviše u doba ''demokrata'' Račana, a hrvatski vanjski dug je skočio od 9. 2 milijarde na više od 25 milijardi dolara. Prodao je čak i naslijeđene hrvatske zlatne rezerve. Prije se pljačka najviše odvijala preko INA-e, a danas se odvija preko HEP-a. Tko je onda opljačkao hrvatske radnike i ratnike ako ne komunisti? Komunisti vode HDZ-e samo zahvaljujući ognjištarima jer HDZ se promijenio od kad su ga preuzeli komunisti, dakle, Šeks i Plenković. Ovo bi morali razumjeti hrvatski ratnici i tvorci hrvatske države i usmjeriti svoj gnjev prema komunistima i njihovim potomcima u HDZ-u.

Čudno je ipak da je šačica Hrvata izabrala Škoru da zastupa konzervativne interese, a poznato je kako je sve završilo. Završilo je onako kako je bilo zapisano u komunističkom manifestu ili kako je želio Plenković. Još jednom su konzervativci izgubili jer nisu shvatili da je Škoro Plenkovićev igrač. Na čelu konzervativne stranke mora stati obrazovani i politički sposoban kršćanin umjesto pjevača koji je uživao blagodati komunizma ili potomka komuniste.

Iza konzervativaca bi trebala stati Crkva, a kako vidimo, ona ih je izdala. Kršćanska Crkva je protiv priznanja HPC premda bi morala stati iza toga jer HPC je starija od SPC cca 200 godina. Još nisam čuo glas iz katoličke Crkve za priznavanje HPC niti ju žele političari.

Zar danas predsjednik države i premijer nisu bivši komunisti i okorjeli jugo nostalgičari koji su u posljednjem ratu bili dezerteri?

Komunisti i jugo nostalgičari su bili Mesić, Račan, Sanader i Kosor. Istina, to je bio i Tuđman, ali on je ipak otkupio sebe dugo promičući hrvatske interese u Jugoslaviji i pokazao se kao sposoban državnik. Komunisti nisu bili Karamarko i Kolinda, ali ih je pojela duboka država. Na temelju izbora ovih ljudi da vode hrvatsku državu, moramo zaključiti da većina Hrvata ne želi demokraciju niti suverenu i nezavisnu Hrvatsku jer su u svojoj dubini komunisti i jugo nostalgičari koji iz dana u dan otkrivaju svoje pravo lice.

Zbog toga se postavlja pitanje jesu Milanović i Plenković saveznici u rušenju suverene i nezavisne hrvatske države?

Na prvi pogled ova ideja izgleda glupa i nezamisliva, ali ako se analizira izbor Milanovića za predsjednika države, ona je realna. Isto tako postavlja se pitanje ako Plenković i Milanović zajedno ne demoliraju HDZ? Hrvatska vojska je bila jamac hrvatske suverenosti, ali, naravno, i nju polako nagrizaju ova dva dezertera. Ne, ne radi se o borbi dvije taštine već sve ukazuje na navedene pretpostavke jer hrvatski ognjištari su podijeljeni. Neki vjeruju Milanoviću, a neki Plenkoviću, a njih dvojica zajedno demoliraju Tuđmanov HDZ i krvlju stečenu državu.

Tko je uveo Škoru u utrku za predsjednika ako ne Plenković? Smetala mu je Kolinda jer bila naklonjena više Americi nego li Europi. I zamislite Škoru je promovirao Bujanac? Kako se Plenković riješio Kolinde isto tako se preko Škore riješio i Domovinskog pokreta. Još jednom Škoro je izvrsno odigrao svoju ulogu. Zar ovo ne pokazuje čiji igrač je Škoro?

Hoće li Hrvati pobijediti komunističko jednoumlje ovisi o hrvatskim biračima, ali oni ne znaju što hoće. U Hrvatskoj su najbolje plaćeni državni službenici, posebice oni koje je imenovala politika, a najlošije su plaćeni zanatlije u privatnim tvrtkama. Oni bi morali osnovati svoje sindikate, bez bivših sindikalista, i složno istupiti protiv vlasnika poduzeća koji se bogate na grbači države.

Plaće su glavni razlog zašto zanatlije odlaze u pečalbu. Dakle, plaće zanatlija moraju biti veće od plaća učitelja kao svugdje u demokratskom svijetu ako se želi spasiti demografsku sliku Hrvatske.

 

Srećko Radović