Ovo je još jedna narodskim jezikom rečeno: „Bože sačuvaj priča“. A koliko sam se samo naslušao takvih priča. Na žalost, nije priča, već goli život. Pojedinac u raljama neuređene države. Sudstva. Odvjetničke komore: „Gdje vrana vrani oči ne vadi“. Kada pojedinac, povratnik dođe iz uređene Zemlje (Francuska), očekuje približno takvu Zemlju, članicu EU, a zatekne na svakom koraku korupciju, pogodovanje, mito, prijetnje, iznuđivanja, zastrašivanje…

Sve je to i još toliko toga doživio povratnik iz Francuske Kamber Mile (Milan) iz Bibinja. Kad su „moćni“ pojedinci bacili oko na njegovu imovinu u Benkovcu i Bibinjama, krenuo je njegov hod po mukama, ulovljen u vrzino kolo hrvatskoga pravosuđa, na koje se godinama upire prstom a pomaka nema. Uvjerio se na svojoj koži da se priča o promjenama, a ne mijenja i ne čini ništa. Uhodan je to mehanizam u kom se toliko zamračuje novca. Odugovlače procesi. Poništavaju legalno donesene odluke. Presudama izvlašćuju neupitni vlasnici, kao u slučaju rečenog Mile Kambera. „Divlji zapad“. Kad je zatražio račun od odvjetnika kog je angažirao, i koji je svoje „usluge“ masno naplatio, isti ga je napao i izvrijeđao, a ni jednu mu parnicu nije dobio. Iako je sve očito. Njegovo vlasništvo uzurpirali su bespravno drugi. Imovina neupitna, po zakonskim okvirima, uknjižena, regulirana… a njome se služe drugi. Služe se takvim „uspostavljenim“ sustavom, sustavom jačeg i umreženoga. Autom su išli na njega. Radili mu „sačekuše“, prijetili, uznemiravali ga, ostavljali poruke, preko drugih slali „poruke“. Upozorenja. Sudske se presude nisu poštivale. Išlo se pravnim zavrzlamama, jer Mile je radio u Francuskoj, živjeti se mora, i izbivao iz Bibinja, Benkovca, i onda onaj čuveni hrvatski „pravni“ izum, neometani posjed, zauzimanje posjeda, useljenje u tuđe, kako je rađeno „nekima“, kad više nema „takvih“, radi se svojima. Dokle se išlo s tim ne birajući se sredstva „ocrnjivanja“, proglasili su ga Srbinom u Bibinju, te je bio prisiljen pokazivati i dokazivati mnogima, da nije Srbin, da je Hrvat. Dovoljno je pogledati u Prezimenik: Kamber je je jedno od rijetkih čisto hrvatskih prezimena. Pa to, da što nije ostao u Francuskoj, što ima dolaziti, i u Bibinju imati Apartments – sobe – zimmer – rooms – cambers – Kamber Mile (Milan). Uzimati im posao. „Malo mu u Francuskoj zarađeno“.

Sporovi se redaju, ponavljaju, presuđuje se, presude se poništavaju, vračaju na početak… Namješteni odvjetnici i vještaci debelo naplaćuju… sudci drže predmete u laticama… dok se koji od njih na stranicama novina: Crna kronika – pojavi. Bude otkriven. „Priveden“. Njegovo upražnjeno mjesto zauzme drugi i dalje uhodanim mehanizmom. A Mile i Mile, povratnici plačaju, teško stečenim novcem u tuđini bez sveca i slobodna dana, od jutra do mraka.

– Došlo mi je (kaže Mile) sjesti pred zadarski sud i štrajkati glađu dok se moj slučaj ne riješi. Više nemam što. Stjeran sam uza zid. Tko će pripraviti toliko novca. Samo traže. Pružaju ruke. Ne daju račune, ne čine ništa, otežu i oduglovače. Odvjetnici, sudci…

Koliko je samo ovakvih slučajeva. I onda se čudimo što iseljavaju obitelji bez želje vratiti se. Što nema stranih ulaganja. Što nema povratka iseljenika… Odgovor je u ovom i ovakvim slučajevima.

Nikola Šimić Tonin