Mnogi, a poglavito mladi se pitaju: kakav smo to blagdan obilježili- 22. lipnja-Dan antifašističke borbe?

U većini hrvatskih gradova i mjesta i u svezi ovog državnog blagdana ništa se ne događa, čak po ulicama i trgovima nema ni hrvatskih zastava, a kamoli narodnog veselja.

Gužve su jedino bile prema moru.

U šumi Brezovica kod Siska gdje se obilježavao taj dan najviše je bilo političara, ali i politikanata. Ponovno su govornici jedni drugima dijelili „lekcije“ i ponovno su se i oni pokraj malih ekrana pitali- a što će nam to?

Naime, kao što smo od nekih sudionika čuli i na ovom događanju, nije istina da je baš na tom mjestu 22.6.1941. osnovan Prvi partizanski odred u ovom dijelu Europe, tim prije kad se zna da su se i u drugim državama pojedini partizanski odredi borili protiv fašizma čim je Njemačka 1.9.1939. napala Poljsku.

Dakle, netko se i prije ovih malobrojnih partizana koji su toga dana „pobjegli“ u šumu i koji su tamo „opalili prvom puškom“ u „ovom dijelu Europe“ (sic!) suprotstavio fašizmu.

Nu, ako je to istina, onda bi istina trebala biti i da je toga dana počeo II. svjetski rat u Jugoslaviji, što ne odgovara činjenici, kad se zna da je on počeo 6. travnja 1941. napadom njemačkih i talijanskih postrojbi na Kraljevinu Jugoslaviju!

Stoga bi bilo prihvatljivije da se Dan antifašističke borbe obilježava 6.4 kao dan borbe protiv fašizma i nacizma, baš kao što bi trebalo odrediti i dane borbe protiv KOS-a, Udbe, partizanskih i komunističkih zločina ili pak dan, da se malo našalimo, kad su se nakon pobjede partizani useljavali u židovske i ine vile ili kuće, nakon završetka II. svjetskog rata i tome slično.

Inače, prigodom obilježavanja osnivanja Prvog sisačkog partizanskog odreda, značajniji političari su sjedili. Jedino je Milorad Pupovac, kao što su prikazali na malim ekranima, sve morao pratiti stoječki, iza neke ograde, što znači da nije imao pristup najvišim uzvanicima, među kojima je bio i propali varaždinski župan Radimir Čačić.

 

Mladen Pavković